Novim nacrtom Zakona o toplinarstvu, čija javna rasprava je upravo dovršila, država pokušava uvesti više reda u taj kolabirani sustav. Za gradnju zdravih temelja vjerojatno neće biti dovoljna samo provedba ovog zakona već puno, puno više toga jer su postavljeni vrlo ambiciozni ciljevi.Nacrt novog Zakona predviđa liberalizaciju u opskrbi i proizvodnji toplinske energije. Lokalne samouprave Zakonom se potiče da planiraju izgradnju malih zatvorenih ili samostalnih toplinskih sustava na područjima i u objektima gdje se ne isplati gradnja centralnih toplinarskih sustava, što je odlično. Ako se na njihovom području nalaze ili razvijaju kogeneracije na obnovljive izvore energije, lokalci bi trebali planirati razvoj toplinarskih sustava. Da je donesena ranije bi li takva odredba utjecala na političare u Velikoj Gorici koji su prognali HEP-ovu bioenerganu-toplanu? Zanimljiva novost je da će kogeneracije koje koriste otpad ili njegove biorazgradive dijelove, a takvih u Hrvatskoj još nema, moći steći status povlaštenih proizvođača energije, a samim tim zarađivati na poticajima.

Nove, i to znatne obaveze dobivaju građani i tvrtke koje će do 2016. godine morati ugraditi razdjelnike topline i mjerila topline (kalorimetre), te vodomjere za toplu i hladnu vodu, s tim da su rokovi kraći za zgrade s većim brojem samostalnih jedinica, što se čini nelogičnim. Razdjelnici topline u praksi su pokazali svoje vrline i mane, a njihova učinkovitost najviše ovisi o tome da ih ugradi što veći broj korisnika, a poželjno je da ih ugrade svi! Uz određivanje realnog koeficijenta preraspodjele potrošnje, što je u planu, malo će biti onih koji neće moći uštedjeti, doznajemo. Ipak, struka upozorava da će se u praksi brzo pokazati veće tehničke poteškoće s ugradnjom te vrste uređaja. Uz to, oni su vrlo skupi i građanima bi trebalo financijski pomoći, bilo da to učini toplinarska tvrtka, jedinica lokalne samouprave kroz EU fondove ili Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je do sada sufinancirao samo jedan takav projekt. Primjerice, Karlovac se odlučio sufinancirati ugradnju mjerila topline te Gradska toplana naglašava da stanovi trebaju izvršiti preinaku instalacija. Moguće je da će se taj cilj zakona pokazati preambicioznim, a rokovi nerealnima. Zakonodavcu je jasno da će potrošače mobilizirati na smanjenje troškova samo tako da ih "lupi po džepu". Zato cijene toplinske energije neće određivati lokalna samouprava već HERA i to prateći stanje na tržištu i opravdane troškove poslovanja. Drugim riječima, mogu se očekivati daljnja poskupljenja toplinske energije, posebno u manjim samostalnim toplinskim sustavima do 0,5 MW, jer nacrt Zakona predviđa da se cijene opskrbe određuju u skladu s tržišnim uvjetima. Takvi sustavi su često energetski neučinkoviti i morat će se organizacijski okrupnjavati te će u njih biti potrebno ulagati. Dakle, rast cijena je neminovan, a vlasnici kotlovnica bit će pod posebnom paskom HERA-e kako bi se izbjegle "mućke".

Veće cijene i povećani zahtjevi prema kupcima, od kojih se očekuje da u narednim godinama ugrade razdjelnike topline utjecat će na racionalniju potrošnju energije. Dugogodišnje zanemarivanje te branše, cijene usluge koje nisu pratile kretanja cijene energenta, ali i politika koja je nerijetko imenovala podobne a nestručne kadrove, dovele su sustav na rub održivosti. Natjerati građane na ekstra investicije u najmanju je ruku nemoralno ako se na istoj, pa i znatno većoj energetskoj i poslovnoj racionalnost neće inzistirati kod tvrtki koje pružaju usluge toplinarstva. Prevaljivati troškove na građane ne može se preko svake mjere jer se u hrvatske domove počinje useljavati energetsko siromaštvo, pojam koji Hrvati tek počinju upoznavati. Zato treba razumjeti Karlovčane koji pile radijatore i žele da im se omogući jednostavno izdvajanje iz toplinarskog sustava. Nikoga se ne može prisiliti da koristi i plaća uslugu koju ne želi, a pritjerani u kut, građani će, ako treba, svoju istinu dokazivati na najvišim instancama. I pobijedit će na kraju jer je pravda na njihovoj strani, a toplinarske tvrtke ni usprkos rigoroznim propisima dugoročno neće uspjeti zadržati potrošače ako se budu ponašale neracionalno.

Sve aktualne pokušaje poboljšanja stanja u toplinarstvu treba promatrati kao dio šireg, ali za sada nekoordiniranog rada različitih ministarstava na povećanju energetske učinkovitosti. Bez uložene kune iz proračuna država jednostavno ne može očekivati značajan pomak. Život uz mjerilo i razdjelnik topline koji znači sjedenje ispod pokrivača u zgradi bez toplinske izolacije baš i nije neki život. Toga državna administracija treba biti svjesna i zato treba u suradnji s najkvalitetnijim stručnim pojedincima multidisciplinarno i ubrzano poraditi na projektima energetske učinkovitosti u stambenom sektoru. Puno se toga pričalo ali još se nije dogodilo ništa. Ne postoje državne subvencije za energetsku obnovu fasada, krediti nisu povoljni, a novi propisi još nisu ugledali svjetlo dana. Nešto se pokrenulo, ali to je tek početak dugog puta u neku, nadamo se, bolju budućnost.