Vlasnik Diokija Robert Ježić jednostavno ne može prihvatiti rasap svoga poslovnog carstva, Dioki Grupe. Istodobno, u njegovim rukama ovisit će energetska budućnost ove države, barem kada je riječ o sudbini velikog LNG projekta na Krku.

Taj se kontroverzni Riječanin nalazi u zaista nezavidnoj situaciji. Suočava se s "nastupom života", kada bi kao ključni svjedok trebao svjedočiti protiv bivšeg premijera Sanadera u slučaju primanja mita u zamjenu za upravljačka prava nad Inom. Istodobno, prisiljen je "kusati" plodove svog lošeg upravljanja kompanijom koja je na samom dnu. Vremena kada su se dugovi reprogramirali telefonskim pozivima, sada su iza Diokija. Sva njegova petrokemijska postrojenja u Zagrebu i na Krku stoje, neka godinu dana, neka dva mjeseca, radnici dva mjeseca nisu primili plaću i stekli su se svi uvjeti za pokretanje stečaja.

Komplicirani stečaj s preustrojem, koji je na stolu još od svibnja i u sklopu kojeg bi 18 vjerovnika svoja golema potraživanja pretvorilo u vlasničke udjele, sve se više otaljava. A, "spasitelja" ne manjka. Prvo je tu bio Ivan Čermak, u medijima najavljivan kao kupac, iako se čini da je prije bilo riječ o dogovoru da Čermak bude povjerenik koji bi nakon stečaja s preustrojem upravljao kompanijom. Nakon što je u roku od par dana partnerstvo s Čermakom sišlo s naslovnica, pojavila se vijest da je za kupnju Diokija zainteresirana multinacionalna kompanija Terra Nova Royalty Corporation. Ta kompanija specijalizirani je globalni trgovac sirovinama, no oni su od Diokija odustali zbog skrivenih dugova, pa tehnički due dilligence uopće nije započet.
Vjera u spas kompanije opet je oslabila, a Robert Ježić je povukao novi pametan potez - potpisao je specijalnu punomoć odvjetnicima da u njegovo ime donose potrebne odluke. Taj je pomak protumačen kao Ježićeva odluka da prepusti kontrolu nad kompanijom vjerovnicima, jer je postalo jasno da vjerovnici ne žele njegovo prisustvo u Diokiju, pa makar i manjinsko, na čemu je on svojedobno inzistirao.
Ipak, najnoviji događaji pokazuju da se Ježić nipošto nije okanio Diokija, već je on taj koji kontinuirano diktira tempo.

Prošloga petka radnici su na dnevni red pred vjerovnike željeli staviti odluku o pokretanju stečaja. S obzirom da dva mjeseca nisu primili plaću, a stečaj s preustrojem nikako da započne, taj bi potez natjerao vjerovnike da konačno sjednu za stol i postignu nekakav dogovor o sudbini tvrtke.
Međutim, koja slučajnost, par dana prije nego što su radnici lupili šakom o stol, Ježić i biznismen Danko Končar rukovali su se pred kamerama, najavljujući "new deal": Končar bi kupio 330 000 m2 zemljišta predviđenog za gradnju LNG terminala, a Končareva grupacija, koja već računa da će kupiti Brodogradilište 3. maj, gradila bi sofisticirane LNG tankere, što baš ne zvuči uvjerljivo. Osim zemljišta na kojem bi se mogao graditi terminal, Končar je navodno zainteresiran za projekt kogeneracijske elektrane.

Kad su prošli petak vjerovnici sjeli za stol, bili su tu i članovi Uprave, ali ne Ježić i Danko Končar, već Končarev sin Nenad. Na inzistiranje vjerovnika da im se pojasni o čemu se radi i koja je razina investicije u pitanju, Nenad Končar je, doznajemo, kazao da nema mandat govoriti o tome, a mobitel njegova oca je bio - isključen. Iako su vjerovnici na sastanku reagirali vrlo revoltirano i naglasili da nemaju povjerenja u ovakav razvoj situacije, Ježić je opet uspio kupiti vrijeme jer se sada čeka - pismo namjere koje bi trebalo definirati Končareva traženja. Dogovor Ježić - Končar predstavljen je kao spasonosan za Dioki, iako to baš nije uvjerljivo. Za početak, novac od prodaje zemljišta nipošto ne bi uspio pokriti dugove Diokija, a kamoli pokrenuti proizvodnju. Zemljište, koje je predmet kupoprodaje, u vlasništvu je tvrtke Ćuf. Na tom zemljištu, koje je podijeljeno u veći broj čestica, postoje hipotekarni tereti Hypo Banke koji djelomično nisu otplaćeni. Osim toga, da bi bilo koji investitor uopće mogao računati na gradnju LNG-terminala treba riješiti problem s pomorskim dobrom, odnosno Lukom Sepen, na kojoj je DINA Petrokemija ovlaštenik koncesije za luku posebne namjene. Naime, novi vlasnik treba pregovarati s DINA-om o razgraničenju pomorskog dobra jer bi na toj lokaciji trebale funkcionirati dvije luke - jedna za potrebe DINA-e, a druga za potrebe LNG-terminala. Kad novi vlasnik ispregovara s DINA-om, treba se za dogovor tražiti suglasnost države koja raspisuje natječaj za dvije luke.
Pri tom treba znati da je Dioki trazio od Adria LNG konzorcija rješavanje pitanja koncesije na pomorskom dobru, zbog čega je do daljnjega blokirano izdavanje lokacijske dozvole konzorciju. Kupoprodaja Ježić - Končar trebala bi, doznajemo, uključivati i spornih 12 000 m2 pomorskog dobra, bez kojih se LNG-projekt nikada ne bi mogao ostvariti! Ako se to nekim slučajem realizira, Končar bi mogao preprodati kupljeno stranim investitorima, jer je malo vjerojatno da se taj poznati trgovac zemljištem upravo sada odlučio skrasiti u konkretnijim vodama.

Lokacija kojom raspolaže Dioki obuhvaćena je Vladinom odlukom o smještaju LNG-terminala, Studija utjecaja na okoliš dobila je zeleno svjetlo i uvrštena je u urbanističke planove višeg reda. Uznapredovale pripreme za gradnju LNG-terminala mnogo vrijede, pa je moguće da će skoro i "zamrznutom" Adria LNG konzorciju netko "pokucati na vrata" želeći kupiti projekt u ovoj fazi. Tko god se domogne lokacije mogao bi u svojim rukama držati važnu kariku u energetskoj sudbini države. Karte su, čini se, još uvijek u Ježićevim rukama. Sudeći prema igrokazu koji se odigrao prije nekoliko dana, sve su opcije otvorene, pa i ona da je riječ samo o spinu. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Ježić odigrati svog asa u rukavu.