Mađarska, zemlja Hrvatima poznata po sindikalnim izletima i jeftinom špeceraju koji se svojedobno kupovao u Nagykaniszi, u savezništvu s Rusijom suvereno “vozi“ svoju energetsku politiku i ne mari što joj na to kaže Europska unija. Viktor Orban, trenutno najmrskiji europski premijer, iz zemlje je uspio potjerati veliki E.ON, ojačao je nacionalnu elektroprivredu MVM, a osnovao je i nacionalnu energetsku kompaniju koja bi građanima trebala pružiti niže cijene struje, grijanja i plina. Na sve kritike godinama odvraća da radi u interesu naroda i da su mu cilj jeftiniji energenti. Uostalom, to je i postigao, cijene energije u toj zemlji uspio je smanjiti za 20% do 30%, osiguravši podršku velike većine građana. Na stranu to što država despotski diktira cijene i što investicijska klima nije najbolja a strani kapital bježi iz zemlje… U energetici, država je tu da se pobrine za investicije, a to i radi i to u savezništvu s nezaobilaznom energetskom svjetskom silom, Rusijom, od koje je Mađarska do sada imala samo koristi.

Orban je s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom lani sklopio dogovor o gradnji 2.000 MW nuklearnih kapaciteta u NE Paks uz pomoć ogromnog ruskog zajma. Što Mađarskoj ta silna struja zapravo ne treba, to je manje bitno, jer, obećaje premijer Orban, struja će biti jeftina.

Najnovija Orbanova kontroverza je ugošćavanje ruskog premijera, kojem je odlazak u Mađarsku bio prvi europski državnički posjet nakon početka rata u Ukrajini. Putin je u Mađarsku došao da pokaže da u srcu Europe ima čvrstog saveznika s kojim može računati i u najkriznijim vremenima. Iako je to suludi protokol predviđao, Putin ipak nije položio vijenac na grob ruskih vojnika koji su 1956. pali u mađarskom pokušaju pobune protiv ruske okupacije te zemlje. Ipak, zna Putin, treba ostati na visini i ne ponižavati domaćina u njegovoj zemlji, ionako svi znaju tko drži ruku na plinskom ventilu. A, gazda je prema Mađarskoj ovaj puta doista bio velikodušan: narednih 15 godina Mađarska će imati cijenu plina od samo 260 USD za tisuću m3, što je opasno blizu najpovoljnijeg Gazpromovog ugovora u Europi, onog s Bjelorusijom, koji je dvostruko povoljniji od ugovora s najboljim Gazpromovim mušterijama.

Za usporedbu, Mađarska je do 2013. plin plaćala 391 USD za tisuću m3! Uz to, Orban je počašćen još jednim veličanstvenim poklonom. Mađarska je zadnjih godina konzumirala četvrtinu manje plina od ugovorenog, no sav neisporučeni plin je uredno Gazpromu morala platititi prema "take-or-pay“ klauzuli. Putin je odredio da Mađarska taj plin tijekom naredne četiri godine uredno može povući bez ekstratroškova. Lijep poklon, jer riječ je o 20 milijardi m3 plina vrijednog tri milijarde eura! Uz to, Putin je obećao da će MOL imati svesrdnu pomoć Rusije u istraživanjima ugljikovodika u Zapadnom Sibiru. Ni Mađarska neće ostati dužna, pa se očekuje da će uskoro s Gazpromom potpisati ugovor kako bi se tamošnja plinska skladišta (a imaju 6 milijardi m3 kapaciteta) djelomično popunila ruskim plinom.

Zapad s nervozom i prijekorom gleda na savezništvo Putin-Orban, ali Orbana, koji je snažno kritizirao zapadne sakcije protiv Rusije, to ne zanima. Nedavno je rekao: „Ne želimo se nikome približavati niti se od ikoga micati. Ne provodimo prorusku već promađarsku politiku“. No, koliko god bi Orban želio da to tako zvuči, to nije istina, jer zemljama bez vlastitih fosilnih izvora u energetici je nužan saveznik, a Mađarska ga je pronašla, bogato se okoristivši kaosom u Ukrajini i nepopularnošću koju Putin trenutačno uživa.

U tim povoljnim okolnostima, postavši čvrsta ruska točka u ovom dijelu europskog tla, nije pomogla samo sebi već posredno može pomoći i Hrvatskoj, koja svog političkog saveznika već godinama pronalazi u Sjedinjenim Američkim Državama. U ekonomiji su ipak stvari drugačije postavljene, bar kada je SAD u pitanju, jer za razliku od Rusije ta zemlja energetiku ne koristi kao oružje za ostvarenje svojih političkih ciljeva, već obrnuto.

U tom polaritetu snaga, s Gazpromom na hrvatskim granicama, Europskoj uniji i SAD-u je itekako stalo da se na Krku izgradi LNG-terminal preko kojeg bi njihov američki saveznik Katar mogao plasirati svoj plin, kako bi se postigla bolja ravnoteža snaga. Da bi se taj projekt realizirao potreban je maksimalno profesionalan pristup i velika posvećenost jer je još puno prepreka za njegovo ostvarenje; od rješavanja potrebnih dozvola, do pitanja zemljišta, pronalaska strateškog partnera i kupaca za taj znatno skuplji plin. Jako je puno izazova u pitanju. Po uzoru na Mađarsku, Hrvatska treba objeručke prihvatiti povijesnu šansu i za sebe u energetici osigurati maksimalnu korist, kroz novu energetsku infrastrukturu koja će biti u punom pogonu. Tek tad će i priča o mogućim nižim cijenama energije imati smisla.