HEP je primio tri obvezujuće ponude za gradnju TE Plomin C na ugljen, snage 500 MW. U nacionalnoj elektroprivredi jako su zadovoljni takvim razvojem događaja i to s dobrim razlogom. Nakon gotovo godinu dana neizvjesnosti, kada se činilo da možda neće stići više od jedne jedine ponude, ipak se pokazalo da interes postoji i da će imati s kime pregovarati. A, ako se ima s kim razgovarati znači da postoji zadovoljavajući prostor da se isposluju bolji uvjeti, što je svakako dobra vijest.

Ovakav razvoj situacije trebao bi možda zatvoriti usta onima koji su tvrdili da je ugljenu u Europi odzvonilo, da je riječ o štetnom projektu koji će koštati ne samo novaca nego i ljudskih života. Gradnja TE Plomin C na ugljen očito će se dogoditi, prostornom planu Istarske županije usprkos i s tim se Istrani očito trebaju pomiriti. Zbog okolišnih uvjeta za koju godinu mnoge HEP-ove pogone trebat će prekrižiti i odavno im je trebalo sagraditi adekvatnu zamjenu pa opravdanost gradnje termoelektrane nema smisla preispitivati. No, javnosti u demokratskim društvima nitko ne može odreći pravo da propituje energetsku strategiju i ponašanje i poslovanje države i s njom povezanih društava. Tim više što svaka investicija HEP-a na koncu mora biti izražena u cijeni struje koju plaćaju građani i tvrtke. Za HEP situacija nije ista kao prije pet-šest godina, kada je tvrtka držala čvrst monopol, kriza nije bila ovako duboka i kada bi jedna ovako velika investicija bila bolje tempirana za nacionalno gospodarstvo. Danas HEP treba biti pametniji i lukaviji kako bi za sebe, svoje kupce i gospodarstvo općenito izvukao što je moguće bolje uvjete suradnje sa strateškim partnerom u projektu.

HEP brižljivo od javnosti čuva imena davatelja obvezujućih ponuda, jer kažu da je to u interesu pregovaračkog postupka, što se može razumjeti. Ono što nije do kraja jasno je zbog čega u proteklih više od godinu dana HEP nije u javnost iznio više detalja o poslovnom modelu gradnje elektrane koja će koštati oko milijardu eura. Iako su neki detalji izneseni i dalje nije sasvim jasno kako su raspodijeljene uloge HEP-a i strateškog partnera. Elektrana će se mahom graditi opremom iz uvoza, a angažman domaćih tvrtki može se očekivati u građevinskim radovima i montaži, pokažu li se njihove ponude konkurentne. No, jednog dana, kada elektrana započne s radom, nije jasno tko će održavati novi pogon i hoće li i tu bar dijelom participirati hrvatske tvrtke? Tko će dobavljati ugljen za elektranu i po kojoj cijeni? Za novi pogon trebat će gotovo dva milijuna tona ugljena godišnje, a može se pretpostaviti da će biti ustrojena zajednička dobava i za potrebe TE Plomin 2 koji iduće godine prelazi u HEP-ove ruke. Ako će dobava ugljena biti zajednička, hoće li HEP i njegov partner ravnopravno odlučivati o dobavi ugljena i dijeliti profit od tog posla?

Prema predloženom modelu HEP planira otkupljivati 50% proizvedene električne energije iz TE Plomin C, što bi trebalo biti regulirano PPA ugovorom (power purchase agreement). U praksi se pokazalo da Europska unija ne gleda s odobravanjem na PPA ugovore u energetici jer ih se može smatrati nedozvoljenom potporom koja narušava tržišne odnose. No, ista ta Europska unija, čini se, spremna je zažmiriti kada je riječ o gradnji nuklearne elektrane Hinkley Point, snage 3.200 MW, a Velika Britanija se EdF-u i njegovim kineskim partnerima obvezala otkupljivati struju po cijeni višoj od 100 eura po MWh tijekom 35 godina, što je gotovo 50% više od trenutne veleprodajne cijene na tom tržištu. U svakom slučaju, čini se da će na HEP-u biti zahtjevan posao dokazivanja opravdanosti sklapanja takvog ugovora.

Nadalje, objavljeno je da će zajednička tvrtka HEP-a i strateškog partnera trgovati viškovima struje, no s obzirom na to da je HEP-ov ulog u projektu minimalan, znači li to da HEP od te trgovine neće imati profit? Kako je riješena kupovina emisijskih jedinica za ugljični dioksid - računa li se pritom na dio nacionalne kvote koji se raspodjeljuje HEP-u ili će se emisijske dozvole kupovati na tržištu, te koliko bi one prema projekcijama mogle opteretiti cijenu struje?

Tko će graditi dalekovod i rasklopno postrojenje - HEP sam ili strateški partner i koliko to košta? TE Plomin C zamijenit će prljavi TE Plomin 1. Je li dekomisija TE Plomin 1 uopće bila predmet natječaja ili će stari pogon "zbrinuti" HEP? Koliko će to koštati i kada će započeti? U natječajnoj dokumentaciji spominjala se mogućnost da HEP budućem strateškom partneru prepusti upravljanje, pa čak i vlasništvo nad TE Plomin 2 snage 210 MW. Takav potez bio bi iznimno štetan za HEP jer, čemu nekome poklanjati otplaćenu elektranu koja može konkurentno nastaviti s radom. Je li i to predmet deala?! Bilo bi dobro da Uprava HEP-a na vrijeme pojasni stručnoj i široj javnosti ekonomiku cijelog posla, tim više što je u partnerstvu s RWE-om bilo za HEP vrlo nepovoljnih uvjeta za koje mnogi ni danas ne znaju.