Središnji istražni ured Glavnog državnog odvjetnika Mađarske odbacio je sumnje da je MOL bivšem premijeru Ivi Sanaderu dao mito od 10 milijuna eura u zamjenu za upravljačka prava nad Inom. Mađarsko pravosudno tijelo time je reklo svoje o VIP businessmanu Zsoltu Hernádiju, predsjedniku Uprave MOL-a. Hrvatsko Državno odvjetništvo (DORH) odmah nakon vijesti o zatvaranju istrage u slučaju Ina - MOL odlučno je objavilo da nastavlja svoj posao.
Samo četiri dana prije nego što je Hrvatska prošloga lipnja dobila zeleno svjetlo za ulazak u Europsku uniju - u čemu je Mađarska svesrdno pomagala - DORH je istragu o Hernádijevoj uključenosti u slučaj odlučio prepustiti svom šokiranom mađarskom kolegi. Mađari su započeli svoju istragu, a krajem kolovoza 2011. mađarsko Glavno odvjetništvo DORH-u nije dopustilo ispitivanje Zsolta Hernádija jer bi to bilo "štetno po sigurnost Republike Mađarske". Time je pravosuđu oduzeta neovisnost i otvoreno je stavljeno u službu državnih interesa. Ne treba imati iluzija, tako se to radi u svijetu, kad su ulozi visoki.

Sada je moguće da bi se na klupi za svjedoke u Zagrebu uskoro mogli naći Hernadi, navodni glavni operativac za davanje mita Imre Fazakas, kao i MOL-ov poslovni partner oligarh Mihail Gucerjev, koji je pokušao prebaciti fokus istrage s Hernadija i Sanadera.

Rus Gucerjev je vlasnik off-shore tvrtki s Cipra koje su uplatile 5 milijuna eura na račun tvrtke Roberta Ježića, koji pak tvrdi da je novac bio namijenjen Sanaderu i to kao nagrada za upravljačka prava u Ini. Gucerjev je, naime, svjedok koji je u mađarskoj istrazi ustvrdio da je Ježiću dao novac kako bi mu izlobirao projekt Družba Adria. Međutim, zanimljivo je da je Gucerjev 2009. krenuo lobirati za projekt koji je već bio praktički mrtav i to zbog manjka interesa ruskih tvrtki. Gucerjev je novac Ježiću uplatio baš u vrijeme kada je Ježićev zaštitnik Ivo Sanader odlazio s vlasti, a Ježićev utjecaj kod tada novoimenovane premijerke Kosor bio je mizeran, što se ubrzo pokazalo na poslovanju Diokija koji je počeo tonuti u ogromne probleme.

Tu nije kraj nelogičnostima. Mađarsko Državno odvjetništvo tvrdi da dvije ciparske tvrtke, preko kojih je Ježiću isplaćivan novac - Ceroma Holdings i Hungarn Oil Products Trading - nisu pripadale, ni izravno, ni neizravno MOL-ovom području interesa. Međutim, već u drugoj rečenici upućenoj DORH-u mađarsko Glavno državno odvjetništvo demantira samo sebe. MOL, kažu, nije imao poslovnu suradnju ni veze s Ceroma Holdingom, ali je godinama kupovao plinsko ulje od tvrtke Hungarn Oil Product Trading. Dakle, gospodin Gucerjev je na poslu s MOL-om okrenuo milijune eura!

Mađari su, gle čuda, prosudili da je čista slučajnost da je upravo MOL-ov poslovni partner, a ne neki drugi ruski businessman, preko svojih tvrtki plaćao Ježiću lobiranje za projekt za koji ne postoji interes, i to u trenutku kad Ježićev zaštitnik Sanader odlazi s vlasti. DORH je u prosincu 2011. iznova od mađarskog odvjetništva zatražio ispitivanje Hernádija u statusu osumnjičenika, na što nije dobiven odgovor. Formalne veze Gucerjevljevih tvrtki s MOL-om nema, što je očekivano, ali prilično suspektno i zato bi bilo poželjno da se Gecerijev, Hernádi i Fazakas ispitaju, i po potrebi, nađu na klupi za svjedoke.

U cijeloj ovoj priči ključno je da su ulozi za Hrvatsku preveliki da bi se stalo na pola puta, bez da se cijeli slučaj istraži sa svih aspekata, pa i po potrebi pokrene neovisna arbitraža vezano za poštivanje potpisanih ugovora. Državno odvjetništvo do sada se koncentriralo isključivo na Sanadera, ali ne i na posljedice Izmjena Glavnog dioničarskog ugovora koje se svakodnevno očituju u poslovanju Ine. Velikom dijelu javnosti uopće nije jasno da suđenje bivšem premijeru ne bi trebao biti tek politički proces, obračun s mračnom prošlošću.

Kompanija u kojoj MOL, navodno, još uvijek nije uspio legitimirati svoja upravljačka prava u međuvremenu je pretvorena u južnu ekspozituru u kojoj se provode eksperimenti s djelatnostima i imovinom. Pojedine tvrtke-kćeri, kao što je Sinaco, u tišini se prodaju ili integriraju u Inu, ista sudbina namijenjena je STSI-u, a Hostinova imovina se prodaje i daje u zakup. Poslovanje ranije iznimno profitabilnog Proplina namjerno je zatučeno i prepušteno konkurenciji, što je ogromna šteta i to ne samo za Inu, o čemu se ne govori. Istodobno, mnogi projekti koji su Inu već mogli učiniti konkurentnijom - kao što su pravodobna obnova Rafinerija nafte Sisak i Rijeka i obnova benzinskih postaja - na dugom su štapu. Istodobno, za RN Sisak se traže alibiji da se s obnovom prestane. Ina za to vrijeme lošom tržišnom politikom, dirigiranom iz MOL-a, gubi tržišni udio, kao što je nemarom izgubila pravo na istraživanja nafte i plina u zemlji, što je potez koji bi u iole uređenoj kompaniji doveo do bar nekoliko otkaza.

Gospodarska kriza sad postaje dobra izlika za usporavanje investicija, a strateško partnerstvo Ine i MOL-a sve manje ima veze s partnerstvom, a sve više sa strategijom, i to onom MOL-ovom. Kazneni progon Ive Sanadera postigao je svoju svrhu samo u slučaju da se temeljito revidira partnerstvo s MOL-om. Država do sada nije pokazala odlučnost da povrati kontrolu nad kompanijom, a svi povučeni potezi, pa tako i neki ključni, pravosudni, provučeni su kroz gusto sito vanjskopolitičkih interesa, koji bi u ovom slučaju trebali biti u drugom planu. Mađarska istraga dala je očekivani rezultat - sada treba vidjeti što će učiniti Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Neovisno pravosuđe urbani je mit. Kada je Mađarska ljetos odbila DORH-u ispitivanje Hernádija poručila je: "MOL = Mađarska". Hoće li Bajić imati snage reći: "Ina = Hrvatska"?