Cijena nafte najviša je u proteklih 29 mjeseci! Pobuna protiv Gadafijevog režima u Libiji i sada prosvjedi u bitno značajnijem Omanu i Iranu, potiču globalnu psihozu koja je započela u siječnju s nemirima u Egiptu. Bliski istok pokriva 30% globalne proizvodnje nafte i raspolaže s 57% ukupnih naftnih rezervi i bilo kakvo narušavanje odnosa političkih snaga u toj regiji znak je za uzbunu koju ovaj puta ne treba podgrijavati spekulacijama.

Povećanjem proizvodnje u Saudijskoj Arabiji, koja će kompenzirati manjak proizvodnje u Libiji, nastoji se smiriti duh koji je već pobjegao iz boce. Brent sirova nafta još je ispod 100 dolara po barelu, no isporuke koje se sada dogovaraju za travanj na londonskom tržištu ICE Futures Europe u trenutku pisanja ovog komentara kretale su se oko 115 USD/bbl. Za usporedbu, u prosincu se naftom počelo trgovati iznad 90 USD/bbl, dakle, to je skok od 20 dolara u dva mjeseca.

Pokušavši odgovoriti na pitanje koliki utjecaj na globalnu ekonomiju ima barel od 100 dolara ekonomski analitičari tumače da za svakih 10 dolara skuplji barel nosi smanjenje bruto društvenog proizvoda za 0,5% u dvije godine. Ipak, ako "peak" (vrhunac cijene) ne potraje, utjecaj nije tako značajan, ali primjerice ako se barel nafte samo mjesec dana zadrži na 180 dolara godišnji rast gospodarstva smanjio bi se za čak 0,2%, a to je puno. Skupa nafta u prošlosti je poticala inflaciju, a tako je i sada pa je i Europska Unija revidirala svoju procjenu godišnje stope inflacije na više, na prosječno 2,2%, što znači da će novac vrijediti manje. To je analitika, a život je tu da pobija brojke. Utjecaj skupe nafte na gospodarstvo dobrim je dijelom posredan i nije uvijek precizno predvidiv.

Kamioni i strojevi se moraju pokretati i ljudi moraju nekako putovati na posao, kao što moraju jesti. To je jednostavno trošak koji se prihvaća, no zbog psihoze i objektivno manje novca u novčanicima manje će se trošiti na druge stvari, a to je ono što najviše brine Zapad. Ako se tome pribroji činjenica da su cijene hrane rekordne, a broj siromašnih sve veći, skupa nafta dodatni je uteg za pokušaj izlaska iz krize.

No, kakve to ima veze s Hrvatskom, koja se nalazi u neslavnom društvu Rumunjske i Grčke i još nije zabilježila rast BDP-a? Koliko uopće ima smisla govoriti o tome da će ljudi trošiti manje na "luksuz" jer će ionako skupa hrana biti još skuplja, kao i prijevoz? Kao da sada ljudi već 80% plaće, ako ne i cijelu plaću, daju na golo preživljavanje.

Država solidno puni proračun kroz visoku trošarinu od 3,1 kunu po litri derivata i očigledno nema namjeru intervenirati u cijenu jer se čini da je cijena eurosupera 98 od 9,86 kuna po litri građanima još uvijek donekle prihvatljiva. Neobičan recept koji su ovih dana dobili Španjolci, kojima se savjetuje da smanje brzinu za 10% i tako uštede gorivo, u Hrvatskoj bi vjerojatno izazvao tek salve smijeha.

S obzirom da više nema "čelične" šake Ive Sanadera koji će cijenu eurosupera braniti na osam kuna po litri, za premijerku Jadranku Kosor bi se mogla pokazati kritičnom psihološka granica od 10 kuna po litri goriva, a ona će vjerojatno biti probijena već idući tjedan. Direktive EU iz 2003. kao minimalnu trošarinu na derivate navode 2,66 kuna po litri goriva, što znači da Vlada ima dosta manevarskog prostora da utječe na cijenu goriva ako to želi ili ako je birači na to natjeraju. S obzirom da je klima u državi zadnjih dana dosta usijana nimalo konstruktivnim "Facebook prosvjedima" na kojima tek malobrojni "puštaju paru", može se zaključiti da glavnini ljudi još nije prekipjelo.

Skuplja nafta - i posredno derivati - znači da će troškovi života dodatno rasti, a gospodarska kriza će se produbiti, skupa sa svim njenim posljedicama, kojih je bezbroj i svaka za sebe je tragična. Što je nekom narodu okidač, onaj jezičac na vagi koji u moru problema prevagne i kada narod kaže "Dosta!", obično se dozna kada požar već plane. U svakom slučaju, ne treba zaboraviti da je cijelu lavinu, koja je brzo dovela do ovakvih cijena nafte, pokrenuo mladi Tunižanin koji se zapalio jer mu je policija zaplijenila ilegalni štand s povrćem, njegov jedini izvor prihoda. Ostalo je povijest, kojoj upravo svjedočimo.