Dina Petrokemija čeka novog spasitelja. Ovih dana iščekuje se hoće li doći ponuda vlasnika Crodux plina Ivana Čermaka. Njega je prije nekoliko dana na Krku, gdje je došao pogledati postrojenja, dočekao Robert Ježić, bivši-sadašnji vlasnik Diokija, pa samim time i Dine. Već taj podatak koji su prenijeli mediji, pokazatelj je da se Ježić nikada nije ni povukao iz tvrtke, već i dalje odlučuje o sudbini tvrtke koju je upropastio. Osim Čermaka, "u igri" je i njemačka tvrtka Cassona, o kojoj se ne zna mnogo, osim da je uglavnom fokusirana na naftni i plinski sektor, a surađuje s partnerima iz Švicarske.

U odabir mogućeg "spasitelja", osim Ježića, uključen je ministar financija Slavko Linić, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović te Ministarstvo gospodarstva, kojem Linić pokušava u ruke ugurati taj "vrući krumpir". Debakl s Caliskanom ostavio je svima gorak okus u ustima. Tom partneru kojeg je doveo Ježić, a podupro ga Linić, država je jamčila vratiti skoro 40 milijuna kuna uloženih za plaće radnika privatne tvrtke, što je presedan koji se do sada u nas nije dogodio. Za to jamstvo nije ishođeno ni odobrenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, a država je potpisala i da će otpisati velike dugove i otkupiti zemljište za LNG-terminal. Zaista neobično izlaženje u susret privatniku s lošom reputacijom, koji je mnoge svoje vjerovnike ili posve upropastio ili doveo u težak položaj. Stoga, iz političkih razloga priča s Caliskanom ovoj se Vladi više ne smije ponoviti, a tko god uđe u Dioki, trebao bi moći održati obećanja. Sada je tu dilema: Čermak ili Cessona, predstečajna nagodba ili stečaj? Kako god, ali Dina će sigurno opstati, ali ne ovakva kakva je danas.

Može li Čermak uistinu biti taj "bijeli vitez" Dine? Na to je pitanje u ovom trenu teško odgovoriti. Business-plan za tu lokaciju on ima, a govori se da ima i financijsku podršku iz Sjedinjenih Američkih Država, što bi se moglo pokazati presudnim. Čermakova ideja je zadržati dio proizvodnje i oplemeniti prostor novim sadržajima. Njegova tvrtka posjeduje moderan terminal za ukapljeni naftni plin u Svetom Križu Začretje i dva regionalna skladišta kod Rijeke i u Dalmaciji. U Slavoniji se Crodux-plin svojedobno propustio dobro pozicionirati jer mu je Petrol "pred nosom" preuzeo osječku tvrtku Butan plin koja odlično pokriva regiju. Čermak ima ambiciju sagraditi obalni uvozni terminal za UNP u Bakarskom zaljevu, no koksarom iziritiranim lokalcima nije uspio udovoljiti ni uprkos kvalitetnim preinakama u tom projektu. U slučaju da pronađe dobru računicu i uđe u Dinu, Čermak će vjerojatno na Krku pokušati realizirati ono što mu za sada ne uspijeva u Bakarskom zaljevu. Za Dininim poluproizvodom, polietilenom i dalje postoji potražnja, a mnogi su zaboravili da je Dioki bio jedan od najvećih izvoznika u Hrvatskoj. No, za pokretanje proizvodnje u pogonima na Krku koji su prezimili dvije zime novom vlasniku neće trebati tristotinjak radnika, već eventualno jedna trećina njih. I zato je Čermak izjavio da će u slučaju da preuzme tvrtku, biti velikih i bolnih rezova. Ući ili ne ući u rizik zvan Dioki - s mogućim skrivenim dubiozama, ako takve postoje - Čermaku sigurno nije svejedno, kao što mu vjerojatno nije lako sklapati posao s lukavim Ježićem. Čermak je upravo ušao u velika zaduženja, pa kaže da čak ni "stolica na kojoj sjedi nije njegova". Još se prašina nije slegnula na bankarskom zajmu vrijednom oko 100 milijuna eura zahvaljujući kojem je kupio lanac benzinskih crpki od OMV-a. A, tu je i projekt gradnje gradnje plinske termoelektrane snage 570 MW u Slavonskom Brodu, za koji još traži partnere. No, ako su tu zaista moćni partneri iz SAD-a koje umirovljeni general navodno ima, brojne prepreke možda će biti lakše preskočiti ili zaobići.

Priča s Diokijem, odnosno Dina Petrokemijom neodvojiva je od državnog projekta gradnje LNG-terminala na Krku jer je ključan komad zemljišta za terminal sastavni dio Dinine parcele. Vlasnički ulazak u Dinu u tom slučaju postaje velika komparativna prednost iako zemljište neće doći u ruke novom vlasniku Dine. Posao na pripremi LNG-projekta, doznajemo, napreduje dobro. Iako skeptici tvrde da hrvatski projekt nema smisla u kompeticiji s ruskim projektom Južnog toka ili europskim Nabuccom, ipak se pokazuje da LNG kao rezerva ima budućnost.Studija tržišne isplativosti pokazala je da Hrvatska komotno može računati na kopneni terminal kapaciteta 5 milijardi m3, a za ukapljeni plin mogli bi biti zainteresirani Ukrajinci, Slovenci, Mađari i Slovaci. Neobvezujući iskaz interesa još nije napravljen. O tehničkim detaljima još će biti govora, jer se računa da će prvi nacrt studije izvodivosti biti dovršen ubrzo, a ispisuje se i nacrt Studije utjecaja na okoliš. Ovim tempom, državna administracija priželjkuje da bi lokacijsku dozvolu mogla ishoditi već ovoga ljeta, iako se taj rok čini vrlo nerealnim, ako se zna kako radi hrvatska administracija i kako izgleda procjena utjecaja na okoliš. Problem financija i zemljišta će, kažu, lako riješiti pa, ako treba, i izvlaštenjem. Dina je mnogima primamljiv zalogaj, nema dvojbe. Kad se dugotrajna agonija na Krku pogleda iz te perspektive jasnije je zašto se od te petrokemijske tvrtke neće odustati.