Može li velika pobjeda Kukuriku koalicije učiniti "bum" u energetskom sektoru? Može li nova Vlada u četiri godine smanjiti ogromnu energetsku ovisnost države i povećati investicije? Sudeći prema najavama, Kukuriku koalicija polaže velike nade u energetski sektor u kojem vidi motor razvitka. Problema i poteškoća u ovom sektoru ne manjka, a birači imaju velika očekivanja s kojima se novoj Vladi neće biti nimalo lako nositi, ni u jednom segmentu, pa ni ovom iznimno kompleksnom sektoru. Sudeći prema onome što su članovi koalicije govorili u predizborno vrijeme, proizlazi da u poboljšanju energetske bilance podjednaku šansu vide u velikim objektima, kao i u decentraliziranim, obnovljivim izvorima energije.

Od velikih objekata nova Vlada podržat će gradnju TE Plomin C na ugljen, ako se primijeni najbolja moguća tehnologija, a ne treba sumnjati da hoće. HE Ombla za sada "visi" jer u SDP-u drže da je riječ o neisplativom i rizičnom alibi-projektu koji neće značajno utjecati na proizvodnju energije. Ipak, HNS-ov čelnik Radimir Čačić, koji će u novoj Vladi biti zadužen za gospodarstvo i investicije mogao bi snažno pogurati taj projekt za koji je HEP već osigurao kredit. Kukuriku koaliciju zanima gradnja plinskih elektrana na obali. Kao lokacije za te objekte spominju se okolica Splita i Ploče. HEP je, što se tiče gradnje novih plinskih elektrana, do sada bio prilično pasivan. Interes za gradnjom plinske elektrane uz LNG-terminal na Krku bio je mlak, a novi blok termoelektrane koji se gradi u Sisku bit će u konačnici tako neekonomičan da će biti bolje da ne radi mnogo. S obzirom da će HEP biti zauzet drugim projektima, očigledno se očekuje ulazak privatnih investitora u taj biznis, a interesa ne manjka.

HEP-u je koalicija pripremila izdvajanje prijenosa i distribucije u zasebne tvrtke u državnom vlasništvu, bez mogućnosti privatizacije. To je bio preferirani model bivše Vlade, koja je na taj način željela zadovoljiti Treći energetski paket Europske unije, iako Treći paket uopće ne nameće nikakve obaveze izdvajanja distribucije, već samo jasno vlasničko određenje prijenosa. Pod pritiskom jakih HEP-ovih sindikata, javnosti i Uprave Vlada je ipak pristala na drugačiji model, da distribucija i prijenos ostanu u HEP-u, ali uz maksimalnu nezavisnost. Kukuriku koalicija stvari vraća na početak, prijeteći da HEP svede na proizvodne objekte u kojima će raditi 2.000 ljudi. Sindikalci u HEP-u smatraju da Kukuriku koalicija još nije ozbiljno upoznata sa stanjem u elektroenergetici te da je trenutno pod jakim pristikom istih onih nositelja privatnih interesa koji su umalo donijeli paket energetskih zakona po hitnom postupku. Ipak, ako će trebati, ne treba sumnjati da će se složni HEP-ovi sindikati opet aktivirati u obrani cjelovitosti tvrtke. Njih neće biti lako slomiti, tim više što je privatizacija INA-e tako loše završila. Iza privatizacije INA-e ružne repove ne vuče samo HDZ-ova Vlada, već i stranke Kukuriku koalicije, što se pokazalo na istražnom povjerenstvu za INA-u.

Kada je riječ o pokušaju vraćanja kontrole nad INA-om, Kukuriku koalicija spremno napada bivšu Vladu za izdaju nacionalnih interesa no čini se prilično pomirljiva prema mađarskom MOL-u. Izjave koje su davane na tu temu sugeriraju da treba poštovati potpisano (pa i kada je potpisano u kriminalnim okolnostima?!) i da ne treba plakati za prolivenim mlijekom. Umjesto pokušaja rušenja Dioničarskog ugovora koji je potpisan pod Sanaderovim patronatom - što se čini jedino logično - koalicija bi taj ugovor mijenjala. Kukuriku političari zaključili su da je država dovoljno tvrd partner koji povećanjem koncesijskih naknada i poreznom politikom može natjerati MOL na suradnju. HDZ-ova Vlada već duže vrijeme vrši snažan pritisak na MOL, ali bez većih uspjeha jer im to ne dopuštaju upravljačka prava definirana Dioničarskim ugovorom. Treba li očekivati da se MOL dragovoljno odrekne upravljanja kompanijom? Nipošto. Upravo odobrena INA-ina strategija do 2015. ne predviđa dovršetak obnove Rafinerije Sisak i povećanje prerađivačkih kapaciteta, već krpanje postojećih postrojenja. To je u koliziji s obećanjima koalicije pa će biti zanimljivo vidjeti kako će ona reagirati na tu MOL-ovu štih-probu.
Isto tako, pitanje je hoće li Vlada iskoristiti svu snagu da 'pritisne' gospodara INA-e, što bi bilo nužno. INA-om će se sada baviti oni isti ljudi koji su se njome bavili pri prvoj privatizaciji, samo što ti isti igrači imaju više utakmica u nogama. No, neki među njima su ucjenjivi i trebali bi se izuzeti iz odlučivanja o odnosima s MOL-om.
Kad već ističe da prirodne monopole ne treba prepustiti stihiji, Kukuriku koalicija trebala bi se hitno pozabaviti povlačenjem katastrofalne odluke HDZ-ove Vlade koja se odlukom o prenošenju 10,6% dionica JANAFA odrekla strateške kontrole nad tom kompanijom. JANAF u predizbornoj kampanji uopće nije spominjan, a ne bi bilo dobro da se njegovih dionica jednog dana domognu oni čiji interesi su suprotni onima te tvrtke, a možda i države.
I za kraj, treba li očekivati revoluciju u energetskom sektoru? Teško. S nekoliko vrijednih izuzetaka čini se da se u hrvatskoj energetici u ovih 20 godina ništa bitno nije promijenilo na bolje. Svi pomaci u narednim godinama mogli bi u najboljoj varijanti prije biti teško izboreni i mukotrpni koraci u pravom smjeru. Energetski projekti su projekti "na dugom štapu", za njih treba dalekovidnost i strašno puno znanja i truda te, prije svega, osluškivanja struke. Upravo te osobine najčešće su nedostajale ljudima koji su utabali put koji nas je doveo do ovdje gdje sada jesmo. Treba se nadati da Kukuriku koalicija razumije, da je spremna na dijalog sa strukom i da će imati ljude koji će zacrtano moći provesti u djelo.