Intervencijom ekološke udruge Eko Kvarner u javnost su djelomično isplivali detalji oko Studije utjecaja na okoliš za gradnju termoelektrane Plomin 3, snage 500 MW. Nova bi elektrana trebala zamijeniti dotrajali blok 1, napravljen 1969. godine, a energent će opet biti ugljen. Eko-studiju i objedinjene uvjete zaštite okoliša HEP je predao je na postupanje Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Stručna skupina koja bi trebala dati zeleno svjetlo za projekt je, doznajemo, u dokumentaciji pronašla takve propuste da bi možda bilo pametnije eko-studiju raditi iznova, umjesto dopunjavati je. Iz svega što u studiji piše, na trenutke se čini da je HEP samo otpuhao prašinu s vremešne eko-studije iz famoznog doba Ivana Mravka, kad je u HEP-u fokus na investicije počeo zamjenjivati biznis s trgovanjem strujom.

Naime, za početak struka konstatira da projekt nije usklađen s Programom prostornog uređenja RH, gdje stoji da se do 2015. neće graditi termolektrane na ugljen, niti je na toj lokaciji omogućeno proširenje kapaciteta, već samo rekonstrukcija ili zamjena postrojenja. Projekt rekonstrukcije TE Plomin 1 gradnjom novog bloka, iako je u nazivu predstavljen kao takav, zapravo uopće ne zadovoljava zakonsku definiciju zamjenske građevine, upozoravaju stručnjaci. Zamjena se ne izvodi na istoj građevinskoj čestici, veličina objekta je nekoliko puta veća od TE Plomin 1, snaga se povećava za 400%, a tu su i novi prateći objekti kao što su rasklopište i novi tunel za rashladnu vodu. Dakle, treba biti pošten i reći: ovo je novi objekt - i treba ga vrednovati kao takvog.

Umjesto toga, HEP umanjuje značaj projekta. Struka je konstatirala da je HEP napravio propust što s obzirom na veličinu i značaj zahvata nije napravio jedinstvenu sigurnosnu studiju za maksimalnu snagu elektrane od 710 MW, koja bi jedina dala cjelovit odgovor o prihvatljivosti zahvata na okoliš. Takva valorizacija rizika uobičajena je u svijetu i poštena prema struci i javnosti, jer TE Plomin od 320 MW sa starim blokom 1 nije isto kao moderna elektrana od 710 MW, s modernim sustavom kontrole emisija u okoliš.
Nadalje, uopće nisu valorizirane prednosti i mane ugljena prema plinu, procjene rizika lokacije napravljene su samo za radijus unutar 10 km, uključujući i emisije štetnih plinova, nisu obuhvaćeni mogući ekološki akcidenti, te cijeli niz utjecaja u Plominskom zaljevu. Prema broju i opisu primjedbi čini se da je kvaliteta zraka područje koje studija najlošije obrađuje, a upravo kvaliteta zraka je najkritičnja kod termoelektrana na ugljen.

Studija iz nekog razloga uopće ne obrađuje kumulativan utjecaj na kvalitetu zraka svih već postojećih izvora, uključujući kontroverznu tvornicu Rockwool kod Pićana, koju stanovništvo tereti za niz zdravstvenih smetnji. Sve emisije štetnih plinova za stacionarne izvore onečišćenja napravljene su za 2005. godinu, pa struka napominje da sve treba napraviti ponovo za 2009. godinu. Kad je riječ o mjerenju sumpornog dioksida, ne navode se svježiji podaci za 2008. i 2009. godinu, a program budućeg i sadašnjeg praćenja kakvoće zraka je nesustavan i manjkav.
Isto tako, studija navodi samo procjene graničnih emisija štetnih plinova za slučaj da elektrana počne s radom 2014., što je malo vjerojatno, već je realnije da će početi s radom 2015. ili 2016., a onda vrijede drugačije granične vrijednosti.
Problem zbrinjavanja šljake, pepela i gipsa predviđa se riješiti odvozom s lokacije, a samo izuzetno odlaganjem na deponij. Studija nije predvidjela da se u mjerama zaštite okoliša naloži skladištenje u zatvorenom prostoru ili obrada na način da se čestice ne raspršuju u prostor. Ako takve odredbe nema, zbog čega bi investitor ulagao u skladište?

Nadalje, studija pokazuje da projekt predviđa izgradnju nove luke i produbljivanje Plominskog zaljeva kako bi se produbio plovni put i omogućio pristan za utovar brodova korisne nosivosti do 2500 t. Uz taj zahvat potrebno je jaružanje oko 5,6 ha akvatorija u području plovnog puta, a obrada 62.000 m3 mulja u eko-studiji nije obrađena. Takav zahvat već je izveden prilikom gradnje Plomina 2, kad je ustanovljeno da je s muljem radioaktivna šljaka iz zaljeva odvučena u kvarnerski akvatorij, što je poznati ekološki skandal zbog kojeg su se tresle stolice u resornom ministarstvu i Institutu "Ruđer Bošković". Tada se krenulo s vađenjem 150.000 m3 mulja bez studije nultog stanja i bez studije o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, što je nedopustivo. Sada se, izgleda, opet računa da bi strujanja u kvarnerskom zaljevu trebala "riješiti problem".
Ponavlja li se povijest? Čini se da je odgovor potvrdan. Svi ti propusti samo daju "štofa" stanovnicima i ekološkim udrugama da pomisle da se od njih nešto skriva. Treba se pitati: je li to uistinu potrebno?
Tužno je, sramotno i tragično da se tako velik, značajan i energetski nužan projekt, što gradnja TE Plomin 3 uistinu jest, kompromitira manjkavim ekološkim podlogama. Možda sam naivna ali vjerujem onima koji kažu da bi se kvaliteta zraka u Istri mogla popraviti gradnjom novog bloka, jer će elektrana imati opremu za odsumporavanje i opremu za odvajanje dušikovih spojeva i čestica prašine iz dimnih plinova, čime će zadovoljiti sve eko-standarde koji će vrijediti 2016. godine. Međutim, pozitivan efekt treba i dokazati, ali precizno, transparentno, požrtvovno, iz respekta prema stanovništvu koje udomljava elektranu i koje sigurno trpi neke posljedice po zdravlje, koliko god to epidemiološke studije propuštaju dokazati. Uostalom, na ekološkim studijama leži kredibilitet investitora i znanstvenika koji su na njima radili. Ako ništa drugo, zašto se kockati s tim? Bilo bi lijepo za promjenu dokazati da se u ovoj državi nešto može napraviti bez muljanja - zašto TE Plomin 3 ne bi bio taj korak naprijed?