HEP ODS kao opskrbljivač u okviru zajamčene opskrbe i HEP Opskrba kao tržišni opskrbljivač, svedeno na godišnju razinu, poduzetnicima isporučuju oko 80% energije. U sektoru kućanstava situacija je bitno povoljnija za HEP, čije tvrtke drže 93% tržišta, kazuju svježi podaci za rujan koje smo dobili od HERA-e, pokušavajući dokučiti stvarne razine otvaranja tržišta, što u poplavi kontradiktornih podataka nije lako. Ukupna prodaja električne energije lani je iznosila 15,1 TW h, a od te količine energije 41% prodano je kućanstvima. Dakle, kućanstva su potrošila 6,19 TWh, a preostalih 8,91 TW h odnosi se na poduzetnike. Ako se na te podatke primijene HERA-ine svježe brojke o liberalizaciji tržišta, proizlazi da je dominantni opskrbljivač u par godina izgubio oko 1,78 TW h opskrbe. Taj podatak može brinuti, jer ako se prevede u potrebnu snagu u sustavu, znači da HEP-u više ne treba tristotinjak MW snage, jer to nadomještaju alternativni opskrbljivači uvozom.

Nastavi li HEP gubiti tržišni udio, u pitanje bi mogle doći investicije za koje se iz nužde sprema. I HERA, koja se prethodnih godina držala kao da joj sigurnost opskrbe nije prioritet, u "pet do 12" zaključila je da se sadašnja zadovoljavajuća razina sigurnosti opskrbe može "bitno pogoršati" do 2020. U tom periodu iz pogona je nužno povući oko 1.100 MW snage u dotrajalim termoelektranama pa je uvjet održavanja sigurnosti opskrbe izgradnja novih proizvodnih jedinica na konvencionalne energente. No, umjesto konvencionalnih izvora Hrvatska ubrzano na elektroenergetsku mrežu "vješa" samo obnovljivce pa bi se tako iduće godine na mreži moglo naći novih 206 MW iz nestalnog vjetra, što bi moglo biti problem balansirati.

HEP je svjestan da problem sigurnosti opskrbe postaje sve ozbiljniji i zato je pokrenuo pomalo zbunjujući investicijski ciklus na svim frontovima. Dok su sve oči uprte u TE Plomin C, javnosti promiču natječaji za TE-TO Osijek, HES Kosinj-Senj, a priprema se i gradnja zamjenske kogeneracije u EL-TO Zagreb te malih kogeneracija na biomasu u Sisku i Osijeku. Država HEP u investicijama svakako treba podržati, ali ne zanemarujući kvalitetnu evaluaciju svakog projekta. Te investicije nemaju rok od par godina, koliko bi još Europa još mogla biti ošamućena u gospodarskoj krizi, već je riječ o investicijama čiji životni vijek će biti 30 godina i duže. Pokušavajući održati konkurentnost, Europa stvara energetsku uniju, gdje bi države članice mogle izgubiti dio svog suvereniteta u odlučivanju u energetici. I Hrvatska će morati realizirati ambiciozne ciljeve u energetskoj učinkovitosti, što znači da će potrošnja energije nastaviti padati, a energetski sustavi će morati biti učinkovitiji i ekološki prihvatljivi. Tu je i sve veće oslanjanje na obnovljive izvore energije i regionalnu suradnju u energetici koja će ubrzo postati imperativ, bilo da se radi o novim proizvodnim objektima ili interkonekcijama. Možda to sada zvuči utopistički, ali jedinstveno tržište energije u Europi sve je bliže, a Hrvatska neće ostati otok.

I zato, ugljen i zbrinjavanje CO2 u Plominu nije i neće biti zanemariv problem s implikacijama u budućnosti. Marubeni će sve rizike, pa i taj, znati izraziti u cijeni struje, koju HEP-u možda neće biti poželjno platiti prema budućim pravilima igre. Također, treba li TE-TO Osijek imati 400 MW ili bi optimalna bila manja snaga na toj lokaciji? Zašto plinska elektrana koja balansira vjetar nije smještena u Dalmaciji, gdje prolaze neiskorišteni plinovodi? I zbog čega se uopće traži strateški partner za gradnju i upravljanje HES Kosinj? HEP očito nema dovoljno novaca da sustav izgradi sam, ali zato ima dovoljno pameti da elektranom samostalno upravlja, pa bi vjerojatno bilo optimalno tražiti investitora, kojeg ne bi trebalo bilo teško naći.

Može se povući paralela između liberalizacije tržišta plina i tržišta električne energije i položaja u kojem su se našli Ina i HEP. Situacija na europskom tržištu plina slična je okolnostima na tržištu električne energije - robe na tržištu ima viška, a cijene su niže nego prethodnih godina, što trgovcima osigurava pristojne marže, a tržištu jeftiniji plin. Na tržištu plina prije par godina pojavilo se par značajnih igrača, koji su u međuvremenu Ini napravili velik problem. U javnosti je nezamijećen prošao podatak da je lani udio domaćeg plina u ukupnoj potrošnji pao na samo 54%! Inin pad tržišnog udjela u jednom trenutku će stati, ali činjenica je da je već solidno nagrizao prihodovnu stranu, a s njom i investicijski potencijal. To je, ne zanemarujući negativan utjecaj MOL-a, u kombinaciji sa zapuštenim rafinerijama i malim rafinerijskim maržama te progresivnim gubitkom tržišta u zemlji i inozemstvu, srozalo nekada snažnu Inu. Liberalizacija tržišta i neulaganje ili pogrešno ulaganje moglo bi naštetiti i HEP-u, ako ne bude igrao pametno, jer puno prilika je već propušteno.

I u struji i u plinu Hrvatska plaća danak nedostatku kvalitetne i sveobuhvatne Energetske strategije koja različite izvore promišlja komplementarno. Zato se godinama nije sagradio ni jedan valjani proizvodni objekt, ali zato imamo 500 km plinske mreže vrijedne 600 milijuna eura, koja služi kao skladište plina. Jer, velikih potrošača nema, niti se oni ne predviđaju u Dalmaciji, već u Osijeku (?!). Uz to, najavljuje se gradnja novih magistralnih plinovoda, umjesto da se iz EU fondova obnavljaju postojeće distributivne mreže, koje su dijelom u očajnom stanju. Treba razmišljati pametnije jer ulaganja u 'mrtvu' energetsku infrastrukturu, bespotrebne ili tržišno neopravdane proizvodne pogone potrošačima će doći na naplatu, prije ili kasnije.