Velika bura koja se digla u javnosti oko Zakona o zaštiti prirode otvorila je dilemu oko budućeg investiranja u elektroenergetske objekte u ekološkoj mreži koja obuhvaća 37% kopnenog teritorija države. Preciznije, hoće li nakon pristupanja Europskoj uniji današnja ekološka mreža, koja postaje dio europske mreže Natura 2000, postati područje u kojem su takve investicije nepoželjne, ili ako ne nepoželjne, otežano ostvarive. Hoće li ono s čime se HEP trenutno suočava u kršu na izvoru rijeke Omble postati pravilo u budućim elektroenergetskim investicijama, kao što su primjerice hidroenergetski sustav Senj-Kosinj ili HE na Dravi kod Osijeka, koje također "kači" famozna Natura 2000?

Iako državna uprava poručuje da Natura 2000 neće značiti izostanak investicija treba biti pošten i reći da nakon ulaska u Europsku uniju naredne dvije, do možda čak tri godine neće biti moguće zadirati u područja obuhvaćena ekološkom mrežom. Toliko bi naime mogao trajati proces validacije naše ekološke mreže od strane EU, u sklopu kojeg će sav taj zaštićeni teritorij biti nadgledan i donijet će se ocjena je li Hrvatska povukla dobre granice zaštićenih područja. Infrastrukturni projekti stavljeni su na čekanje. Zato se HEP-u sada jako žuri da što prije počne raditi na HE Ombla, a čini se da neće imati sreće jer mu resorno ministarstvo nema namjeru gledati kroz prste. Područje HE Ombla zadire u ekološku mrežu površinom od samo 600 m2. To nije puno i utjecaj na živi svijet bi se vjerojatno mogao kvalitetno riješiti dodatnim mjerama zaštite. Međutim, problem je složeniji. Ministarstvo od HEP-a traži da napravi Studiju utjecaja na ekološku mrežu, što će biti vjerojatno biti stota studija koja je za potrebe gradnje te elektrane napravljena. Za to treba vremena, a do tada će se područje već naći pod povećalom EU. I eto izgubljene bar tri godine, jer bi u konačnici s obzirom na rezultat te Studije, trebalo ishoditi sve nove dozvole, a pitanje je hoće li ih HEP dobiti. U tamošnjem špiljskom sustavu nađeno je 68 špiljskih vrsta, 9 svojti kojima su špilje Omble jedini poznati lokalitet u svijetu, dok su 10 vrsta vjerojatno nove vrste za znanost. Prevedeno na birokratski jezik, od HEP-a bi se moglo tražiti utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa - jesu li bitniji endemi ili opskrba strujom, odnosno gospodarski interes države. Tu se dolazi do pitanja reprezentativnosti, odnosno ima li Hrvatska dovoljno te specifične špiljske faune - koju zahvaljujući manjku podataka zapravo nije identificirala na cjelokupnom krškom području - ili je zaista riječ o čudesnim endemima Omble. S obzirom na činjenicu da je naš krš izrazito neistražen, vjerojatno je ovo prvo, ali to će dugo biti nemoguće dokazati. S druge strane, ako se bude išlo u gradnju, koji je kriterij za uspostavu novog staništa koje zahtijeva ekološka mreža: je li to umjetno napravljeni podzemni tunel u kršu koji živa bića tek trebaju naseliti ili je to zajednica koja je već uspostavljena? Pri tome konačni pravorijek u slučaju HE Ombla neće davati Hrvatska, već će biti bitno mišljenje Bruxellesa jer je riječ o ugroženim vrstama biljaka i životinja, a takvih je u Hrvatskoj čak 2.456.

Sva ta procedura djeluje kao sitničavo inzistiranje na detaljima, ali treba znati da će tako izgledati pitanja s kojima će se suočiti HEP u slučaju HE Ombla ili neki drugi investitor koji bude nešto radio na području ekološke mreže. Pola kosinjske akumulacije otpada na ekološku mrežu, kao i 32 km meandara na koje bi utjecaj imala HE Osijek! Ako se na području Kosinja nalazi neki stanišni tip i/ili vrsta s Popisa posebno ugroženih vrsta, HEP će moći ići na postupak utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa s obzirom na to da poplave ugrožavaju život ljudi, i ima realne šanse za realizaciju. No što je s dravskom hidroelektranom? Hrvatskim vodama otežani su i mali sanacijski zahvati na području Drave i Mure koje su u ekološkoj mreži. Od njih se traže objedinjeni uvjeti zaštite okoliša čak i kada se radi o čišćenju stupova željezničkih mostova od naplavljenog drveta, jer bi u njima moglo biti dabrova. U praksi se događa da se različite instance - županijski ured za zaštitu prirode i Državna uprava za zaštitu prirode - ne mogu dogovoriti oko zaštitnih mjera kod neophodnih zahvata, pa je povuci-potegni. Za to vrijeme, rijeka je radila svoje a most je sve nestabilniji. Nije se jednom dogodilo da je oklijevanje zaštitara prirode oko zahvata u ekološkoj mreži itekako poskupilo radove i povećalo njihov obujam. U slučaju vjetroelektrana u dalmatinskom zaleđu sada se konstatira da neki investitori na lokacijama predviđenim prostornim planovima nemaju što raditi, jer bi obližnje vjetroelektrane za koje su već izdane dozvole (ako se uopće sagrade) mogle imati kumulativan utjecaj na jedan od 30-35 parova surog orla, koliko ih živi u Hrvatskoj.

Neki bi rekli, bizarno, ali tako je kako je. Slovenija, koja ima gotovo 30% teritorija u Naturi 2000 pokušala je umanjiti svoju ekološku mrežu, no odlukom Europske komisije neka područja sada mora vratiti u mrežu. Dakle, Natura 2000 je neminovnost. Živimo u prekrasnoj državi, iznimno bogatoj bioraznolikošću i zato je moramo naučiti poštivati i vrednovati. Pojam održivog razvoja trebao bi dobiti novu dimenziju koju je možda malo teže shvatiti iz današnje perspektive. U procesu vrednovanja zahvata u skladu s Naturom 2000 bit će vjerojatno mnogo problema, jer ih ima i u Zapadnim zemljama i na to bi se administracija trebala dobro pripremiti. Za početak kroz usklađivanje Prostornih planova sa Strateškom procjenom utjecaja na okoliš, a zatim s utvrđivanje transparentnih i unificiranih kriterija zaštite prirode, kako bi ljudska koegzistencija i gospodarski razvoj u ovom nacionalnom parku u kojem živimo bili mogući.