Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba (CUPOVZ) najveća je zagrebačka rupa bez dna. Otkako je prije 8 godina započela njegova gradnja, koncesionari, njemački RWE Aqua i austrijski Wassertechnik (konzorcij Zagrebačke otpadne vode ZOV) obilato su se okoristili ugovorom s Gradom. Njihova naknada svake godine iznosit će 420 milijuna kuna, bez obzira koliko vode pročistili. Ako Vodoopskrba i odvodnja Zagreb kroz naknadu za pročišćavanje voda od građana ne prikupi dovoljno novaca, Grad se ugovorom obvezao pokrivati tu razliku, zbog čega se procjenjuje da je od 2004. iz proračuna u nepovrat otišlo oko pola milijarde kuna! Grad pak nema novaca koncesionaru plaćati tu razliku, pa se 2006., 2007. i 2008. spašavao cesijskim ugovorima sa Zagrebačkom bankom koja je u tim godinama otkupila gotovo 300 milijuna duga. Pod kojim uvjetima, ne zna se.

Brojnim i dvojbenim aneksima ugovora između Grada i ZOV-a - procjenjuje se da ih je stotinu - projekt je s početnih 180 milijuna kuna višekratno poskupio pa procjene govore da će grad do 2028., kad će uređaj prijeći na upravljanje Gradu, preplatiti osnovnu investiciju čak pet puta. Prema podacima koje je prije dvije godine objavila Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) proizlazi da će pročistač koštati čak 326,7 milijuna eura. Ne čudi da se RWE i Wassertechnik bankama hvale da im je ovo najuspješniji ovakav projekt!
Sam rezultat projekta vrlo je dvojben - Novi Zagreb, Dubrava i Sesvete uopće nisu priključeni na pročistač, tako da proizlazi da građani već godinama s 2,8 kuna po m3 vode plaćaju uslugu koju uopće ne dobivaju. Takva praksa je protuzakonita, pa ne bi bilo neobično da građani u nekom trenutku podignu kolektivnu tužbu protiv Grada i zahtijevaju povrat tih sredstava.
Sam uređaj nije ispunio svrhu zbog toga što Grad Zagreb do danas nije riješio tretman 200.000 t mulja u Resniku, koji je trebalo spaljivati u spalionici koja u međuvremenu nije izgrađena. Nedavno je procijenjeno da bi gradnja takvog uređaja koštala daljnjih 700 milijuna eura, što je mogućnost koju je koncesionar oduševljeno pozdravio.
Skupina stručnjaka koji su još 1998. procjenjivali opravdanost projekta gradnje pročistača raspuštena je kad su iznijeli zaključak da rijeka Sava neće biti gotovo nimalo čišća, što je bio glavni cilj gradnje CUPOVZ-a. Problem kvalitete savske vode donekle je riješila industrija gradnjom uređaja za predobradu otpadnih voda, a neki značajni zagađivači prestali su s radom. Osnovni, mehanički dio uređaja, pak, ne nosi se dobro s bujičnim vodama, koje nose najveće zagađenje, pa CUPOVZ zbog svoje konstrukcije ne može preraditi toliku količinu vode, koja neobrađena završava u Savi. U gradsku kanalizaciju slijevaju se sljemenski potoci koji u bujičnom razdoblju snažno razrijeđuju otpadnu vodu. To loše utječe na biološki dio pročistača koji se hrani mikroorganizmima, pa je on zapravo bespotreban. Na sve to upozoravala je struka tadašnju gradonačelnicu Marinu Matulović Dropulić.
Štoviše, ignorirana struka je zaključila da je gradnja takvog uređaja posve nepotrebna, ako se uzme u obzir katastrofalno stanje vodoopskrbe u Gradu, kroz koju se gubi čak 40% pitke vode, te da bi bilo pametnije prvo urediti kanalizaciju. Uzgred, od trogodišnjeg projekta obnove gradske vodoopskrbne mreže i kanalizacije, vrijednog 160 milijuna eura do danas nema ništa.

Čudnim ugovorima oko Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda već se dulje vrijeme intenzivno bavi Županijsko državno odvjetništvo, ciljajući na Milana Bandića i Marinu Matulović Dropulić, koja je dogovorila posao. U medijima su se pojavile vijesti da je istraga pri kraju, pa bi uskoro u javnost mogli isplivati detalji o tome kako se dogodilo da je građanima cijena vode u međuvremenu porasla za 60%, a gospodarstvu 250%.
Kada je CUPOVZ u pitanju Bandić se u više navrata sukobio s industrijom, koja svaki kubni metar vode plaća čak 28 kuna, bez obzira ima li predobradu otpadnih voda. Vezanu za tu temu, gradonačelnik se proslavio s dvije famozne izjave: “Zagrebu ne treba industrija koja ne može plaćati svoje obveze” i “Život u Zagrebu je skup, pa tko želi u njemu živjeti, mora to i platiti”.

S obzirom na svekoliki Bandićev doprinos "pročišćavanju" vode u Zagrebu, možda bi trebalo po uzoru na Los Angeles ići s jednom zgodnom inicijativom. Neki tamošnji građani smatrali su da glavni pročistač otpadnih voda Los Angelesa treba ponijeti ime Georgea Busha, jer se pokazao kao uvjerljivo najuspješniji predsjednik kada je u pitanju nedjelotvornost: od vanjske i fiskalne politike pa sve do područja ekologije i okoliša. Prijedlog je 2008. stavljen na referendum, no 70% glasača ipak nije imalo dovoljno smisla za humor da promijene ime pročistaču, što se trebalo proslaviti svečanim sinkroniziranim puštanjem vode u WC-u kako bi se poslao "poklon" preimenovanom postrojenju. Birači Bandića do sada ni za što nisu kaznili, što je upravo fascinantno, no Zagrepčani ipak imaju više duha od Amerikanaca, pa možda ne bi bilo loše da se sa istovjetnom inicijativom krene u Zagrebu. Bandić je to zaista zaslužio.