Krajem studenog Europska komisija predstavila je do sada najveću reformu energetske regulative, svoju viziju energetske tranzicije prema čistoj energiji pa nije zgorega biti informiran s koje strane 'vjetar puše'. Taj zakonski paket odredit će budućnost energetike u Uniji, a između ostalog dotiče se subvencija ugljenu, pristupu mreži i većim pravima individualnih proizvođača energije, građana. Neobičan je to pokušaj spajanja različitih nacionalnih energetskih strategija i zadovoljavanja interesa fosilnog i nuklearnog lobija, ali i obnovljivaca. Za početak, za ciljnu 2030. revidirani su poznati ciljevi «20-20-20». Iz gotovo tisuću stranica teksta može se iščitati da će se obveze za energetsku učinkovitost povećati na 30%, dok bi se emisije ugljičnog dioksida trebale smanjiti za 40% u odnosu na razine iz 1990., a udio obnovljivaca povećati na čak 50%. Takozvani «Zimski zakonski paket» treba odobriti Europski parlament i Vijeće ministara, pa je izvjesno da će biti promjena do 2018/2019., kada bi trebao i biti usvojen. 

Nekoliko je zanimljivih prijedloga, a jedan od njih je promjena pravila u prioritetu dispečiranja energetskih postrojenja na mrežu. Odluka o tome koja će postrojenja biti prioritetna uglavnom se donosi na bazi cijene proizvodnje električne energije, no od 2009. obnovljivi izvori energije dobili su pravo prioritetnog pristupa mreži i sva tako proizvedena energija mora biti i potrošena. No, sada, s nekoliko iznimaka u predloženoj regulativi, struja iz obnovljivaca bit će u smislu pristupa mreži tretirana jednako kao i struja iz TE na fosilna goriva. Iznimka se odnosi na postrojenja snage manje od 500 kW, što bi se od 2026. trebalo sniziti na 260 kW, demonstracijske projekte inovativne tehnologije i postojeća postrojenja, osim ako se ti kapaciteti mijenjaju ili proširuju. EK je uvjerena da će obnovljivci, s niskim ili nikakvim troškovima proizvodnje i dalje biti prvi u redu dispečiranja u mrežu. Ipak, već postoje računice da će takva politika dovesti do porasta ugljičnih emisija do 10%, a u slučaju zagušenja mreže zbog prevelike količine energije obnovljivci će zbog svoje fleksibilnosti biti prvi koji će s mreže biti maknuti. Kada je riječ o sigurnosti opskrbe, što je posebno važno za države poput Hrvatske, koje uvoze 30 do 40% električne energije, traži se veća suradnja među državama, pa i u mehanizmima kapaciteta, što do sada nije bio slučaj. Naime, očekivalo se da će biti značajnih promjena u tzv. mehanizmu kapaciteta, prema kojem se nekim postrojenjima na fosilna goriva (koja su nerijetko zbog nerentabilnosti prestala s komercijalnim radom), plaća da ostanu u rezervi radi sigurnosti opskrbe. No, to se nije dogodilo jer je EK želio zadovoljniti posrnule energetske divove pa će oko 95% postojećih TE na ugljen i plin moći nastaviti dobivati potpore. Limiti za plaćanja kapaciteta uvode se samo za nova postrojenja, koja će moći biti subvencionirana samo ako ispuštaju manje od 550 grama CO2/kW h. Hrvatska i HEP, koji zapravo i nije službeno odustao od TE Plomin C, a razmatra gradnju barem jednog novog bloka na plin, morat će voditi računa o tim pravilima. 

Pod egidom «najjeftinija, najčišća i najsigurnija energija je ona koja uopće neće biti potrošena», EK nastavlja forsirati energetsku učinkovitost. Dok su Europski parlament, industrija i zeleni predlagali ambicioznije ciljeve od čak 40%, Komisija na to nije pristala. Već sada je poznato da od 2018. sve nove javne zgrade koje će se graditi trebaju biti “gotovo nula energetske potrošnje”, a od 2020. i sve ostale, što će snažno potaknuti građevinsku operativu, proizvođače materijala i opreme. Forsira se uvođenje OIE-a u sustave grijanja i hlađenja, a opskrbljivači energijom postaju obavezni postići za 1% godišnje veći udio zelene energije u ukupnoj prodaji do 2030., što će biti kontrolirano u sklopu ciljeva energetske učinkovitosti. Mjere energetske učinkovitosti povećat će trošak energetskim sustavima za čak devet milijardi eura, ali se računa da će se to dugoročno vratiti energetskim uštedama. Hrvatska u uštedama u krajnjoj potrošnji stoji vrlo loše – do 2020. trebala bi uštedjeti 54,2 PJ, a do sada investiranim novcima iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost postiže otprilike 10% nacionalnih ciljeva godišnje. Zbog toga uskoro treba očekivati uvođenje novog poreza za energetsku učinkovitost, od 3,5 lp/kW h i to za sve energente, zbog čega će neminovno poskupjeti energenti, odnosno energija. To se još nije dogodilo zahvaljujući političkoj nevoljkosti donošenja nepopularnih odluka, ali nećemo još dugo čekati na tu mjeru.