Prije nekoliko dana susjedna Mađarska sklopila je vrlo zanimljivo energetsko partnerstvo s Rusijom oko održavanja nuklearne elektrane Paks i gradnje dva nova bloka. Naime, pod patronatom Orbana i Putina sklopljen je dogovor o održavanju postojeće elektrane, dobavi novog goriva i zbrinjavanju potrošenog goriva, te gradnji dva nova bloka od 1.200 MW tipa VVER. NE Paks nalazi se 75 kilometara od granice s Hrvatskom, a struja iz četiri postojeća bloka ukupne snage 2.000 MW pokriva čak 40% potreba te zemlje za strujom. Računa se da će prvi blok biti prikopčan na mrežu 2024.-25., a drugi godinu dana kasnije, nakon čega će ta zemlja 55 do 60% struje dobivati eksploatacijom zelene nuklearne energije. Postojeći blokovi u NE Paks s radom bi trebali prestati 2032. godine, što znači da će kroz desetak godina hrvatska susjeda raspolagati s obiljem jeftine električne energije.

Mađarska je do deala s ruskim Rosatomom došla nakon dužih pregovora, a kako naglašavaju mađarski političari, riječ je o najboljem energetskom poslu sklopljenom u proteklih 40 godina. Zašto se Mađarska upušta u brak s Rusijom, tom tako omrznutom partnericom Europske unije? Rusija je, naime, ta koja će dati zajam Mađarskoj za realizaciju tog energetskog projekta po principu "ključ u ruke" - dakle, ne samo da prodaju Rosatomovu tehnologiju već osiguravaju gorivo i njegovo zbrinjavanje, što je iznimno bitno. Riječ je o međudržavnom zajmu od 12,5 milijardi eura na 30 godina po kamatnoj stopi ispod tržišne, tvrde političari, ističući da će BDP porasti jedan postotni poen, a porezni prihodi će se povećati. Mađarski premijer kaže da se trošak gradnje nuklearke neće odraziti u trošku proizvedenog kilovata iz nuklearke, niti će biti garantirane feed-in tarife pa će struja ostati jeftina, a mogući ekstra troškovi bit će podijeljeni među strankama. Isto tako, politika ističe da nema vezane trgovine i da Mađarska neće trebati zaključivati dugoročni ugovor s Rusijom oko uvoza plina. To ipak nije točno, jer njezina potpora Južnom toku bit će vrlo važna u pregovorima s Unijom oko uvjeta gradnje tog plinovoda.

Orban želi jeftinu struju koju nuklearka može dati, jer razumije da nema kompetitivne ekonomije bez jeftine energije. Ta je zemlja u proteklih dvije godine dramatično snizila cijene struje, plina i grijanja za 20%, a samo posljednja runda sniženja smanjila je inflaciju na najnižu razinu u protekle 43 godine. Orban je najavio daljnje snižavanje cijena energije, a državni MVM (pandan našem HEP-u), koji je otkupio opskrbu plinom i skladište plina već godinama bilježi ogroman rast prihoda. Ako će biti potrebno, Mađarska će nastaviti otkupljivati posustale privatne pružatelje energetskih usluga, kako bi provela zacrtanu stratešku politiku. A ona među ostalim predviđa masovno uvođenje električnih automobila na mađarske prometnice, MOL-u usprkos. Pa što košta, da košta."Monopol u privatnim rukama znatno je gori od monopola u državnim rukama, a onaj u rukama privatnika iscijedio je ljude", rekao je prigodno Orban u svojoj maniri.

Ne treba sumnjati da je nuklearnim dealom Rusija kupila iznimno važnog poslovnog partnera, a sada i političkog saveznika na ovim prostorima, te ga uz sebe vezala desetljećima. Ovaj potez sastavni je to dio ruske vanjske politike, gdje čelnik Rosatoma po svijetu nudi gradnju nuklearnih elektrana po principu ključ u ruke. Neodoljivoj sprezi ruskog novca i moderne tehnologije već su se odazvale Turska, Ukrajina, Kina, Vijetnam, Bangladeš i Indija.

Mađarska je prihvatila ispruženu ruku pa je nekadašnji najveći neprijatelj postao partner "u praktičnom braku u kojem svaka od strana svakim danom uživa sve više i više", kako je slikovito rekao Orbanov šef kabineta prije nekoliko dana.

Dok Mađari energetsku politiku vode željeznom rukom, Slovenci se itekako traže. Koalicijska vlada odlučila je raspisati savjetodavni referendum oko gradnje novog bloka u NE Krško, koji je predviđen prostornim planovima. Problem je u novcu - 3,5 do 4 milijarde eura teško je naći. U svakom slučaju naklonost građana teže je pridobiti nakon skandaloznog ugovora za gradnju šestog bloka u TE Šoštanj, koji je sa 700 milijuna eura poskupio na 1,4 milijarde. I još nije dovršen. Hrvatsku bi trebalo zanimati što se po pitanju nuklearke događa u Sloveniji, pa i da ozbiljno razmisli o međudržavnom partnerstvu na tom projektu, ako do njega dođe. Nuklearna energija pokazuje se sigurnom, zelenom i jeftinom - definitivno razlog više za ozbiljno se zamisliti kako vodimo (ili ne vodimo) svoju energetsku politiku i s kakvom cijenom struje mislimo graditi svoju konkurentnost u budućnosti. S prestankom rada NE Krško ionako velik deficit u proizvodnji električne energije snažno će se produbiti, a tu rupu ni uz najbolju volju ne mogu zatvoriti projekti u kojima HEP trenutno vidi svoju budućnost. Nažalost, čini se da u Hrvatskoj baš nitko ne razmišlja u tom pravcu.