Milanovićeva Vlada poništila je važan natječaj za istraživanje nafte i plina na kopnu koji je raspisan na 30 dana u vrlo nezgodno vrijeme, samo dan nakon izbora, objavom u Narodnim novinama. Riječ je o međunarodnom natječaju za istraživanje nafte i plina kojim se nude prava na 14 istražnih prostora od zapadne granice sa Slovenijom do istočne granice sa Srbijom. Njime su, prvi puta od hrvatske samostalnosti, i neke inozemne tvrtke dobile pravo istraživanja i proizvodnje nafte u Hrvatskoj. To pravo do sada je imala isključivo INA kojoj su istraživačke koncesije produljavane iz godine u godinu "po defaultu", katkad na neobičan, pa i sumnjiv način i u posljednji tren. Natječaj je poništen radi kratkog roka za prijave koji nije dovoljan za kvalitetne ponude. U kuloarima se pak čuje da je natječaj poništen na intervenciju utjecajnih političara jer INA nije uspjela ishoditi potvrdu o podmirenim javnim davanjima u proračun, što je bio jedan od uvjeta natječaja. INA je na naš upit rekla da nema dugovanja prema državi, a Ministarstvo financija to nije potvrdilo, već se pozvalo na tajnost podataka i poslovnu tajnu iz domene poslovanja Carinske uprave.

Istražni radovi u Hrvatskoj godinama su sustavno zanemarivani pa Vlada u kolovozu 2011. INA-i nije produžila istražne koncesije u sjevernoj Hrvatskoj, a s krajem te godine INA-i nisu produžene ni istraživačke koncesije na tri istražna prostora koja se prostiru cijelim Jadranom. To pitanje pokazalo se snažnim adutom u borbi za kontrolu INA-e, a kako će s tim adutom igrati nova Vlada vidjet će se ubrzo. Raspis natječaja za istraživačke koncesije u Panonskom bazenu prilično je iznenadio mnoge, a uveo je i priličnu nesigurnost među potencijalne konkurente INA-e zbog toga što INA na Upravnom sudu vodi spor protiv Ministarstva gospodarstva zbog oduzimanja koncesija.

Ipak, pokazalo se da interesa za istraživanje ugljikovodika ne nedostaje. Natječajnu dokumentaciju uz INA-u podigli su Zarubežneft, britansko-hrvatski CEOC i talijanska tvrtka Vis-Viridis koju zanima geotermalna energija. Rigorozni financijski uvjeti natječaja koji je, kako doznajemo, raspisan s vrlo šturim stručnim podlogama, doveli su do toga da do poništenja natječaja nijedna tvrtka nije predala ponudu, iako je Zarubežneft preko medija pustio priču da je zainteresiran uložiti par milijardi eura. Tvrtke koje su otkupile natječajnu dokumentaciju za istražne koncesije na kopnu naoko se ne čine kao ozbiljna konkurencija INA-i, ni stručno, a ni financijski, s izuzetkom Zarubežnefta koji može osigurati novac, ali ne i struku, pa bi ponovljeni natječaj mogao privući veću konkurenciju.

Država je od INA-e u Hrvatskoj jako malo tražila, a toliko je i dobivala. INA-i su do sada istražne koncesije na Jadranu izdavane na rok od 5 godina s odredbom da je minimalna količina i vrsta istražnih radova koje u jednoj godini trebaju obaviti "reinterpretacija osnovnih podataka iz projekta kao smjernica za nastavak istraživanja". Dakle, trebalo je samo malo podesiti brojke i INA je istraživački prostor imala u džepu. I tako unedogled. Politika je na to dugo gledala benevolentno, odričući se potencijalne zarade od rudne rente. S korupcijskom aferom oko izmjena Dioničarskog ugovora okolnosti su se promijenile pa je bivša Vlada napravila oštar zaokret i počela odlučnije štititi nacionalne interese. A, interes države trebao bi biti da radi i zarađuje, da se što bolje unovče svi resursi. Na Milanovićevoj Vladi je da nastavi u tom smjeru, a jedan od prvih poslova nove administracije trebalo bi biti konačno sređivanje stanja u rudarstvu.

Prije raspisivanja natječaja za istraživačke koncesije država bi trebala srediti zakonodavni okvir jer je aktualni Zakon o rudarstvu loš. Novi Zakon o rudarstvu trebao bi dati veću sigurnost onima koji istražuju, da nakon pronalaska mineralne sirovine zaista mogu biti sigurni da će upravo oni eksploatirati blago i tako povratiti uloženo. Uz to, država treba urediti pitanje rudne rente koju bi za nova i postojeća polja trebalo znatno povećati, dok bi za polja kojima je eksploatacija pri kraju rudnu rentu trebalo klizno smanjivati. Novac od rudne rente mogao bi se koristiti za ciljanu socijalnu pomoć onima koji je tržišna cijena energije prevelika te bi se tako efikasno amortizirao udar koji će nastati neminovnim povećanjem cijene plina kućanstvima. Takva razmišljanja imali su stručni pojedinci u sada bivšoj državnoj administraciji, no manjkalo je razumijevanje šire slike stvari i politička podrška.

Tek kada se napravi novi Zakon o rudarstvu, trebalo bi ići na raspis pravog međunarodnog natječaja, jer domašaj ovoga nije bio čak ni do srpskog NIS-a, a kamoli do nekih bogatijih i ozbiljnih igrača, kao što su Shell, Noble Energy, Eni, ExxonMobile i slični. Moderne tehnologije 2D i 3D seizmike na Jadranu bi mogle dati puno preciznije podatke jer dosadašnja istraživanja ukazuju na prisutnost ugljikovodika na većem broju bušotina. U svakom slučaju, u svakom budućem natječaju za istraživačke koncesije, bio on raspisan u Narodnim novinama, Financial Timesu ili Glasniku Europske unije, INA je ta koja će imati prednost zato što je na domaćem terenu, zato što najbolje poznaje istražne prostore, a ako misli konkurirati moćnima, u MOL-u ima partnera koji je može financijski pratiti. Jedna istražna bušotina na moru košta 60 - 80 milijuna dolara, a trošak privođenja proizvodnji može se kretati do 1,5 milijardu dolara. Rizik je to koji nije lako preuzeti, posebno u ekonomskoj krizi. Kvalitetan zakonodavni okvir i međunarodni natječaj svakako bi natjerao naftnu industriju da zagrabi dublje u džepove, a potencijalna korist za državu mogla bi biti znatno veća od besmislenih ideja u energetici koje smo iz Vladine kuhinje slušali zadnja dva tjedna.