Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić u Hrvatskoj elektroprivredi i energetici općenito vidi zamašnjak gospodarstva, pa će mnoge oči naredne četiri godine biti uprte u HEP. Ključnu riječ o tome u što će se ulagati novac imat će, kao i uvijek, politika. HEP-ov investicijski potencijal procijenjen je na 430 milijuna eura, a plan je da se ove godine u trafostanice,električne stupove i dalekovode uloži minimalno 280 milijuna eura. To bi trebao biti uvod u velike investicije koje još nisu spremne. S obzirom da je takav nalog već došao odozgo, u ovom trenutku nikome zapravo nije jasno u što će HEP ove godine zapravo ulagati: u dogradnju mreže ili obnovu postojeće? Investicije u nove bazne elektrane, kao što su HE Ombla, TE Plomin C ili neki drugi stari projekti s kojih se otpuhuje prašina, nisu moguće "preko noći" i zato će dobro poslužiti ulaganja u prijenos, a kako bi ih se opravdalo, tu negdje u priču neočekivano upadaju obnovljivi izvori energije.

Ministar financija Slavko Linić kazao je da "HEP Prijenos treba prestati kočiti investicije u obnovljive izvore energije jer je HEP-ova mreža zastarjela zbog čega ne može preuzeti proizvedenu električnu energiju" i zato treba povećati mrežne kapacitete kako bi HEP mogao biti partner pri investicijama u obnovljive izvore energije. Kad bi se "riješili dalekovodi, u ovoj godini bi mogle krenuti 3 - 4 vjetroelektrane ili neki solarni kapaciteti", kazao je ministar Linić, kao da će upravo ti kapaciteti presudno utjecati na manju uvoznu bilancu struje. Međutim, hrvatska elektroenergetska mreža dobro je izgrađena i mnogi drže da novac prioritetno treba usmjeravati ipak negdje drugdje - u velike energetske objekte. HEP-ova mreža može prenositi čak 12.000 MW snage, dakle, čak tri puta više nego što HEP ima instaliranih kapaciteta. U prijenos, kažu, ima smisla ulagati u smislu održavanja, jer ima vodova starijih od 50 godina, kojima je krajnji rok za zamjenu. Takvi, vječno odgađani projekti mogu se realizirati bez posebnog čekanja i zamornog pribavljanja dozvola, no ne bi bilo veće štete da se s tim i pričeka. No, općenito, nije mreža ta koja priječi obnovljive izvore energije, a to je mnogima već manje poznato.

Prema relevantnim studijama koje je napravio Energetski institut Hrvoje Požar, HEP-ova sadašnja prijenosna mreža na naponskoj razini 110 kV može bez poteškoća prihvatiti graničnu snagu 923,5 MW iz stvarnih i stvarno planiranih vjetroelektrana. Međutim, ograničenje prihvata snage iz obnovljivih izvora spušteno je na 360 MW, što je čak tri puta više od sada instaliranih kapaciteta za iskorištavanje OIE. Ta je granica tako niska ne zbog ograničenja mreže, već zato što HEP nema dovoljno baznih proizvodnih kapaciteta koji sekundarno reguliraju sustav i čine rezervu. Hrvatska jednostavno nema dovoljno te rezerve pa veći prihvat energije iz obnovljivih izvora može ugroziti elektroenergetski sustav. Dakle, ima smisla ulagati u osuvremenjivanje prijenosa, no pravi problem nedostatka energije riješiti mogu tek veliki energetski objekti, a ne obilato subvencionirani i nestabilni obnovljivi izvori. Isti ti konvencionalni izvori zapravo su rješenje koje će omogućiti prihvat nove snage iz manjih nestalnih obnovljivih izvora. Dakle, ništa bez "starih", "dobrih" elektrana.

A kako HEP stoji s velikim projektima? Hidroelektrana Ombla o kojoj je napisano i rečeno mnogo toga, no ne puno dobroga, u visokoj je fazi pripreme, a njezina realizacija zaposlit će ogromnu građevinsku operativu. Dok Ministarstvo zaštite okoliša i prirode pod pritiskom građana pokušava ugraditi što je moguće rigoroznije zahtjeve zaštite prirode, HEP-ovi odvjetnici nastoje otkupiti od lokalaca zemlju po mizernim cijenama od 1,2 do 34 kune po četvornom metru, što na terenu budi veliki gnjev. Iz današnje perspektive čini se nemogućim da se od projekta odustane zbog ekoloških razloga, kad su ekonomski već glatko prošli sve instance. S obzirom koliko je taj kontroverzan projekt važna stavka Vladinog investicijskog programa, ne treba se začuditi pojavi li se u bliskoj budućnosti vijest da će država za HE Ombla tražiti izvlaštenje. Kad je riječ o TE Plomin C, ta bi elektrana do jeseni trebala ishoditi građevinsku dozvolu, nakon čega će se ići na traženje strateškog partnera za njenu gradnju. Tu su opet potrebni mjeseci pa je realno da će se o TE Plomin C više govoriti tek iduće godine.

Novi predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede Zlatko Koračević u svom prvom predstavljanju predstavnicima radnika u toj tvrtki ostavio je jako dobar prvi dojam. Možda upravo zbog toga što je u medijima toliko prozivan zbog manjkavih kompetencija za upravljanje tako kompleksnim sustavom, Koračević se potrudio naučiti nešto o tvrtki kojoj je došao na čelo. Novi predsjednik Uprave kazao je da u HEP-u vidi tvrtku s potencijalom investicijskog iskoraka na regionalna tržišta a založio se i za strateška partnerstva u velikim investicijama u nove objekte. Ono što je najviše iznenadilo sindikalce, bila je Koračevićeva izjava da je za opstanak cjelovitog HEP-a te protiv privatizacije bilo kojeg dijela HEP-a. Upravo to oprečno je svim izjavama koje su stizale iz Kukuriku koalicije koja je u predizborno vrijeme čvrsto zauzela stav da Prijenos treba vlasnički izdvojiti iz HEP-a, u čemu radnici u strahu vide pripremu za razbijanje i privatizaciju tvrtke. Kako će Koračević zaista voditi tu zahtjevnu tvrtku, brzo će se vidjeti jer će ubrzo na dnevni red doći implementacija Trećeg energetskog paketa Europske unije i sindikati već "prozračuju" ormariće s puškama. Činjenica je da je krajnje vrijeme da HEP prestane biti do ove mjere sramotno ovisan o uvozu struje, a za to će, i uz planirani zamah investicija, ipak trebati pričekati nekoliko godina...