Nuklearna tragedija u NE Fukushima, koja se dogodila prije godinu dana, pokazala je sve mane primjene nuklearne energije i to baš slučajno u najspremnijoj zemlji na svijetu. Zbog drugačijeg mentaliteta tamošnjeg stanovništva Zapadnjacima se katkad čini da se Japanci lako nose s nacionalnom katastrofom, no to zapravo nije tako. Život običnih ljudi u Japanu je težak i prilično depresivan, a budućnost krije opasnost od bolesti prouzročenih radijacijom.
Human Rights Watch izvještava da godinu dana nakon incidenta mnogi stanovnici regije u blizini elektrane nemaju osnovnih informacija o razini radijacije u hrani i okolišu. Država daje kontradiktorne informacije o utjecaju radijacije na zdravlje pa, primjerice, tvrdi da je voda iz slavine pitka, ali savjetuje da se djeci daje voda iz boca. Građanima do danas nije omogućeno da besplatno testiraju svoju djecu na razinu primljene radijacije pa se takvi testovi obavljaju privatno, uz plaćanje. Vlada uvjerava ljude da je hrana prije dolaska na tržište testirana na radioaktivnost, iako takav nadzor hrane i kvalitetno informiranje u Prefekturi Fukushima još nisu uspostavljeni. Ako uređeni Japan na taj način tretira svoje stanovništvo, što bi mogle očekivati druge nuklearne nacije, manje razine uljuđenosti?!
Nuklearnoj energiji je odzvonilo, a iako se čini da je za taj trend zaslužna katastrofa koja je pogodila Japan, to zapravo nije tako. Nuklearna energija započela je gubiti bitku s obnovljivim izvorima energije još u proteklom desetljeću, a ono što se dogodilo u Japanu samo je poguralo stvari u već zacrtanom pravcu. Još 2005. godine procijenjeno je da su troškovi gradnje nuklearnih elektrana i rizik koji nose jednostavno preveliki za privatne investitore koji su nuklearnoj energiji u SAD-u okrenuli leđa. To što se dogodilo TEPCO-u (operatoru NE Fukushima) dobro pokazuje o kakvom je riziku riječ. Potres koji je pogodio Japan 2007. TEPCO-u je "izbio" 20 milijardi dolara, a Fukushima će ih koštati više od 100 milijardi dolara. Nekada četvrta najjača energetska kompanija na svijetu bankrotirala je i nalazi se pod upravom države, što pokazuje da se nuklearna "zlatna koka" doslovce preko noći može premetnuti u "crkvenog miša". Ulaganja u nuklearne elektrane pokazala su se neisplativima - u proteklih pet godina cijena gradnje novih reaktora poskupjela je za tri do osam puta, jer investitori više ne žele imati posla s "varijabilnim troškovima", već žele da se sve precizno izrazi. Nijedna zemlja koja udomaćuje nuklearnu tehnologiju nije pokazala da je u stanju graditi jeftinije i bolje - posljednja nuklearka izgrađena u Francuskoj 3,5 puta je skuplja i dvostruko sporija pri startu nego prva elektrana koja je tamo izgrađena. Nadalje, nova mantra je "energetska efikasnost", pa štednja na energiji postaje razvojni prioritet zemalja poput Kine, koja svaki tjedan pušta u rad nove energetske kapacitete.
Posljednji čavao u lijes nuklearnoj energiji zabijaju sve jeftiniji obnovljivi izvori energije. Oni su posve dotukli perspektivu ulaganja u nuklearke, kojima mogu konkurirati cijenom, raspoloživošću i nadasve sigurnošću. Stručnjaci World Watch Institutea nedavno su objavili fascinantan podatak da je 2010. godine po prvi put ukupna globalna instalirana snaga iz obnovljivih izvora premašila ukupno instaliranu snagu nuklearnih kapaciteta. Ukupno instalirana snaga nuklearnih elektrana prije Fukushime iznosila je 375 GW, a ukupno instalirana snaga vjetroelektrana, malih hidreoelektrana, elektrana na biomasu i otpad, te solarnih elektrana dosegla je 381 GW. Danas je taj omjer još bolji u korist obnovljivih izvora energije koji zahvaljujući konkurentnosti doživljavaju investicijski boom, dok su nuklearke u međuvremenu masovno zatvarane. Gledajući iz te perspektive, čini li se njemačka odluka o odustanku od nuklearne energije malo manje neobičnom i suludom? Nijemci su prvi shvatili ono što ostatak svijeta tek treba dokučiti - budućnost je u obnovljivim izvorima energije.
Ista ta budućnost nosit će teret starih "grijeha" - preostaje problem dekomisije starih nuklearnih elektrana. Prosječna starost operativnih nuklearnih elektrana u svijetu iznosi 26 godina, a prosječna dob već zatvorenih elektrana iznosi 22 godine. Ono što se dogodilo u Fukushimi alarmiralo je države da se pozabave stanjem sigurnosti nuklearnih reaktora na svom teritoriju, a rezultati baš nisu blistavi. Iz svijeta stižu podaci da svaka deseta nuklearka u SAD-u nije sigurna, a čak 12 od 19 britanskih nuklearki ugroženo je obalnom erozijom i mogućnošću poplave. Fukushima je pokazala da nesreća u nuklearnoj elektrani znači kaos i gospodarsku stagnaciju, a to je jedino što istinski brine donosioce odluka koji dižu ruke od nuklearne energije. Hrvate će razveseliti što Slovenija izgleda odustaje od gradnje novog bloka u NE Krško, no tu je i dalje NE Paks u Mađarskoj, koja je nakon Fukushime identificirana kao jedna od najmanje sigurnih. Grad Zagreb upravo je dobio neki sitan novac iz Europske unije s kojim se razmišlja podzemne garaže po potrebi pretvoriti u atomska skloništa. Možda ipak ne treba brinuti, u slučaju nuklearne havarije budućnost Zagrepčana je u sigurnim rukama Zagrebparkinga.