Vlada je donijela odluku o smanjenju cijena plina za kućanstva, tako da je smanjila cijenu po kojoj Ina prodaje plin HEP-u za potrebu opskrbe u javnoj usluzi. Cijena plina kućanstvima bi trebala biti niža od 7% do 10%, ovisno o opskrbnim tarifama koje trebaju biti donesene do kraja mjeseca, a kućanstva bi uštede trebala osjetiti od početka travnja pa do kraja ožujka iduće godine.

Smanjenje dobavne cijene nije neočekivano, ako se uzme u obzir da je plin na europskom tržištu znatno pojeftinio, pa tako gotovo svi Gazpromovi klijenti u Europi još od lani kupuju znatno jeftiniji plin, a i cijena plina na spot tržištu na iznimno je niskoj razini. Prosječna cijena Gazpromovog plina za Europu s 402 USD za tisuću m3 2012. lani je pala na 345 USD za tisuću m3 s tendencijom smanjivanja. Treba naglasiti da je kod Gazpromovog plina riječ samo o robi, ali ne i o transportu i drugim troškovima, poput fleksibilnosti, pa se dosadašnju cijenu od 380 USD za tisuću m3, koliko je HEP plaćao Ini, ipak treba malo drugačije promatrati, jer Ina je HEP-u prodavala proizvod, ne robu. Sada će ta roba odlukom Vlade biti jeftinija, a tako će biti još bar dvije godine, koliko traje prijelazni period. Ne treba se zavaravati da Europa postupa drugačije; cijene plina za kućanstva regulirane su u 16 od 28 članica Unije.

Dok su kućanstva na malom dobitku, drugi gube - gubi HEP, gubi Ina, a gube i opskrbljivači plinom, pa se isplati pogledati stvar i iz njihove perspektive. Ina je već izračunala da će imati 47 milijuna kuna manje prihode, a otprilike 20% zarade izgubit će i HEP, koji je na plinu, po procjeni Ine, lani uprihodio 300 milijuna kuna. Na gubitku su i opskrbljivači plinom, iako se to ne spominje. Naime, HERA je ovaj tjedan donijela odluku kojom se opskrbljivačima jamči fiksna opskrbna naknada, koja je definirana kao 10% fiksne mjesečne naknade za distribuciju plina za pojedini tarifni model. Ta naknada treba im pokriti fiksne troškove koje imaju neovisno o potrošnji plina, kao što su trošak tiskanja računa, opomena i slično. Opskrbljivači su dugo tražili da im se ti troškovi priznaju i izraze, po uzoru na to kako je to u električnoj energiji, pa je njezino uvođenje opravdano i kada su kućanstva u pitanju neće opteretiti račun. No, opskrbljivači ni približno nisu uspjeli izboriti traženu cijenu te naknade.

Prema odluci, ta marža u 97% slučajeva iznosit će tek jednu kunu po obračunskom mjestu jer glavnina potrošača su kućanstva. Opskrbljivači računaju da će iz opskrbne naknade sve tvrtke u opskrbi dobiti određenu zaradu, no, kako im se sada smanjila dobavna cijena plina, strahuju da će im se smanjiti opskrbna marža i to, čini se, za iznos veći od zarade na opskrbnoj naknadi. Dakle, opskrbljivači bi na koncu ipak mogli biti u minusu!

Neki će reći da se na opskrbi "vrti lova", no riječ je o nevelikim profitima djelatnosti koja itekako trpi zbog ogromnog pada potrošnje plina. Plinski sustavi su takvi kakvi jesu i traže održavanje, a kada potrošnja plina snažno pada godinama, a naplata je otežana, raditi u plusu zaista postaje vratolomija.

Poslovanje opskrbljivača odnedavno je postalo vrlo kompleksno jer opskrbljivači muku muče s troškovima uravnoteženja sustava. Sustav uravnotežuju voditelji bilančne skupine (VBS) koji svoje procjene potrošnje šalju Plinacru. Plinacro utvrđuje pozitivno ili negativno odstupanje u potrošnji i to na dnevnoj bazi, te za to ispostavlja fakture VBS-ovima jednom mjesečno. VBS-ovi se kontinuirano žale da taj sustav ne funkcionira učinkovito radi manjka mjernih podataka na distributivnom sustavu, te da ni krivi ni dužni često snose penale. Dok HERA ističe važnost dobrog planiranja, VBS-ovi upozoravaju da nema takvog algoritma koji može zamijeniti mjerenje te da dok se ne riješi sustav mjerenja nemaju alat ponašati se tržišno, jer svoje potrošače ne mogu sami uravnotežavati na dnevnoj bazi. Dakle, pokazuje se da sustav bez mjerenja nije optimalan ni s mjesečnim obračunima pa kako bi to tek trebalo izgledati za godinu dana, kada bi se fakture za uravnoteženje mogle slati jednom dnevno?! Dok branša negoduje, ima onih koji će reći da je red u sustavu trebalo odavno početi raditi i to počevši od distribucije, gdje je najteža situacija. Kontinuirano loše poslovanje nije moguće na umjetnim plućima održavati godinama. Vratolomije s tarifama u jednom trenutku će se iscrpiti, a politika nikako da to uvidi. Pravo je čudo da se taj trenutak već nije dogodio jer pretakati iz "šupljeg u prazno" u ovoj groznoj krizi ne može se bez kraja i konca. EU regulativu ipak treba nekako adaptirati našem malom sustavu. Zakoni i pravila nisu problem, bar ne bi trebali biti jer imaju unutrašnju logiku i rješavaju konkretne probleme liberaliziranog tržišta. Kompleksna europska pravila napravljena su za velike države i veliku potrošnju plina pa nije čudno da ne funkcioniraju u našoj neurednoj mini-državi u kojoj se oteže s reformama na svakoj razini. Umjesto da se prizna i rješava kroničan problem, ispipavati točku pucanja moglo bi se pokazati vrlo problematičnim, prije ili kasnije.