Tvrtka EVN Croatia Plin, koncesionar za izgradnju plinske mreže u Dalmaciji, nedavno je počela s radovima na izgradnji plinske mreže u Zadarskoj županiji, te najavila da bi prvi potrošači mogli na mrežu biti priključeni u jesen ove godine. Hrvatska podružnica austrijskog EVN-a u izgradnju opskrbne mreže duge 1450 kilometara uložit će 100 milijuna eura, a optimistično računa na 130 tisuća potrošača u Zadarskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji.

Riječ je o regiji koja tradicionalno troši struju (koja nije skupa) i loživo ulje i ima puno toplih dana. To je i regija štedljivih ljudi, pa se električne grijalice pale samo za najhladnijih i vjetrovitih dana. Kuha se na struju ili plin iz boce, a za pripremu tople vode služi električni bojler. EVN pak računa se da će plin trošiti gotovo svaki treći stanovnik Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije i svaki četvrti stanovnik Šibensko-kninske županije. U jednom ranijem medijskom istupu Evelyn Panis, direktorica EVN-a kazala je da računaju da će u prvoj godini u sve tri županije isporučiti 6 milijuna m3 plina, uz stalan rast potrošnje. Za 10 godina, rekla je, očekuju isporuku 150 milijuna m3 plina, a potrošnja bi se stabilizirala na 200 milijuna m3. Samo za razumijevanje tih brojki, Gradska plinara Zagreb-Opskrba lani je prodala 481 milijun kubika plina i imala je 265.793 potrošača. U svakom slučaju, od dolaska EVN-a u Hrvatsku oči cijele struke uprte su u tu tvrtku i svi sa zanimanjem prate njezin rad i u čudu se pitaju: "Koja je EVN-ova računica?!".

Vratiti tako veliku i rizičnu investiciju bit će poprilično velik i izazovan posao s obzirom na niz okolnosti koje distributeru plina u Dalmaciji baš i ne idu na ruku. Prva je cijena plina. Cijena plina u uzlaznoj je putanji, kako za gospodarstvo, tako i za kućanstva, pri čemu gospodarstvo plaća plin po cijenama većima od inozemne konkurencije. Iz resornog ministarstva najavljuju da bi se cijene uskoro mogle "korigirati" da se rastereti gospodarstvo, što bi moglo značiti da bi plin za građane mogao poskupjeti, kako bi gospodarstvu pao, što je logično. Da bi se građani odlučili na plin, trebalo bi ih stimulirati, primjerice da cijena priključka bude posebna tarifna stavka, pa se priključak otplaćuje "na sitno", godinama, ili da se distributeru omogući da kroz krajnju cijenu plina naplati i priključak. Nažalost, u praksi se kod nekih distributera pokazalo da čak ni besplatan priključak nije bio dovoljno stimulativan da poveća potrošnju, a riječ je o regijama s većim potencijalom potrošnje plina od Dalmacije. EVN još nema povratnu informaciju o cijeni priključka za kućanstva, a kako doznajemo, u pripremi je novi tarifni sustav za distribuciju plina, pa bi uskoro situacija trebala biti jasnija. Osim toga, jedno je dovesti plin do vrata, a drugo je uvesti ga u kuću ili stan. Kućna instalacija, posebno u ovim recesijskim vremenima, ovisno o izvedbi, nije mala investicija.

Nadalje, da bi neka investicija bila isplativa, ključna je velika potrošnja, a uz aktualne cijene plina to bi mogao postati najškakljiviji problem. U obzir svakako dolazi grijanje i hlađenje na plin za velike turističke objekte, plinofikacija državnih i javnih ustanova te uvođenje plina u gospodarske pogone. S druge strane, turistička sezona u zemlji još uvijek traje tek 4 mjeseca, iako bi uz grijane hotele mogla trajati znatno duže, pa će plin dugoročno svakako biti realna i ekološki prihvatljiva opcija hoteljerima.

Problem potrošnje plina s kojim se sada susreće EVN onaj je s kojima će se sutra na istom teritoriju susresti Plinacro, odnosno posredno svi postojeći potrošači, kroz cijenu plina. Magistralni plinovod prema Splitu ima kapacitet 2,5 milijardi m3 godišnje. Potencijalnih industrijskih potrošača plina u Dalmaciji nema puno i zato će biti nužno stvoriti potrošnju gradnjom termoelektrane ili kogeneracije na plin, za što postoje interesenti. Što će biti više potrošača u toj regiji, to će biti jednostavnije otplaćivati skupe kredite za plinofikaciju države, jer će i ta stavka manje opterećivati svaki prodani kubik plina.

Preispitivati isplativost prilikom gradnje bilo kakve infrastrukture prilično je nezahvalno, jer se obično radi o strateškim ulaganjima koje čeka dugoročan povrat i nudi dalekosežne strateške i druge prednosti. U svakom slučaju, koncesionar za distribuciju i opskrbu plinom mora imati dobru računicu da se prihvati ulaganja. EVN je tu računicu očito našao: dio uloženog novca mogao bi eventualno vratiti kroz europske fondove, a ostatak napornim radom kroz duži period. Upravo to je u plinofikaciji Dalmacije ključno - dugi vremenski period, u kojem se računa da će gospodarstvo i standard građana rasti, da će se pojaviti veliki potrošači a s tim će rasti i konzum plina. Gledano iz te perspektive, sadašnje preispitivanje isplativosti velike investicije, lako bi moglo nalikovati poslovičnom grintanju pesimističnih Hrvata naviklih na brz i lako zarađen novac, a to je "passe" i ostavlja gorak okus u ustima.