Hrvatski sustav magistralnih plinovoda kojim rukovodi Plinacro od prošloga tjedna spreman je prihvatiti plin i iz pravca Mađarske. Time je Hrvatska prvi puta nakon 33 godine i prvi puta od osamostaljenja osigurala novi pravac dobave prirodnog plina. Naime, do sada je uvoz plina bio moguć jedino putem međudržavnog plinovoda Rogatec-Zagreb. Kapacitet novog plinovoda, čije se puštanje u pogon očekuje vrlo brzo, iznosi fascinantnih 6,5 milijardi kubnih metara godišnje, a protok plina moguć je u oba smijera. Ta iznimno važna vijest u hrvatskim je medijima prošla praktički nezamijećeno, posve zasjenjena "aferom Sanader" i MOL-ovim težnjama da se domognu natpolovičnog udjela u INA-i.

Čini se nezamislivim da je tako brzo zaboravljena grozomorna trotjedna plinska kriza iz siječnja 2009., koja je na koljena bacila kompletno gospodarstvo, velike i male jer su ponegdje prerevni lokalni distributeri s plinske mreže isključivali čak i restorane i kafiće. Da je tada postojala ovako snažna plinska interkonekcija brige bi ipak bile nešto manje jer ovaj plinovod snage 800.000 kubika na sat zaista može plinski sustav držati stabilnim. Uz skladište za vršno opterećenje, koje u realizaciji nailazi na nepredviđene teškoće, bili bi zaista bez brige kada je opskrba plinom u pitanju. Međudržavni plinovod Hrvatska-Mađarska osim stabilne opskrbe Hrvatske ruskim plinom iz postojećih pravaca omogućit će jednoga dana izvoz LNG-a i priključak na Južni tok, kao i nesmetan uvoz plina što bi moglo liberalizirati domaće tržište pa mnogima mrska INA više neće biti jedini prodavatelj tog energenta na ovom tržištu. Prema cijeni plina za manje i srednje industrijske poduzetnike, koji troše između 300.000 i tri milijuna prostornih metara plina godišnje, Hrvatska se po skupoći plina u prvoj polovini ove godine vinula na visoko peto mjesto među 20 europskih zemalja. Plin za industriju u Hrvatskoj koštao je u prvoj polovini godine prosječno 2,3 kune po prostornom metru, a skuplji plin prema dostupnim Eurostatovim podacima plaćaju Švedska, Slovenija, Luksemburg i Njemačka. Industrijski plin jeftiniji je u Slovačkoj, Nizozemskoj, Litvi, Češkoj, Poljskoj, Finskoj, Estoniji, Belgiji, Iskoj, Španjolskoj, Portugalu, Latviji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Velikoj Britaniji.

Kako je moguće da gospodarstvo zemlje koja 80% potrebnog plina dobiva iz domaće proizvodnje, plaća tako nekonkurentnu cijenu plina to vjerojatno nikome nije jasno, jer se tako visoka cijena poduzetnicima ne može do kraja opravdati niskom cijenom koju plaćaju građani. Tim više može biti značajna plinska interkonekcija koji će možda s vremenom na ovo tržište dovesti neke nove, domaće i inozemne "igrače" koji će INA-i preoteti dio kolača. Ipak, time se za sada ne treba previše zanostiti jer njemački E.ON HEP-u i Petrokemiji u preliminarnim razgovorima koje je s tim tvrtkama vodio ove godine, nije nudio znatno niže cijene od onih INA-inih. Temeljni zakon je profit, a u ovoj se zemlji na plinu očito može ostvariti solidna zarada koju nitko sebi neće svojevoljno umanjiti.

Druga važna uloga plinske interkonekcije je ona izvozna. Naime, mađarski MOL, koji paralelno traži znatno poskupljenje plina za hrvatske građane od 13 do navodno 40%, nedavno je od Vlade u pregovorima zatražio da im se odobri mogućnost izvoza hrvatskog plina u Mađarsku. Uzgred, mađarski poduzetnici plaćaju nižu cijenu plina od hrvatskih kolega! Ako je taj nesretni plin iscrpljen iz naše tužne zemlje i podmorja na tržištu tako besramno podcijenjen, kako Mađari tvrde, gdje onda MOL vidi isplativost plaćanja transporta i izvoza plina u Mađarsku, gdje ga mogu prodavati po nižim cijenama od onih koje mogu postići u Hrvatskoj?! Plinski biznis u toj zemlji drži njemački E.ON, koji je navodno na natječaju ponudio najbolju moguću cijenu za uvoz plina u Hrvatsku. Hoće li interkonekcija zapravo omogućiti fiktivnu liberalizaciju, jer će E.ON svoja golema skladišta plina puniti po povlaštenoj cijeni, kako bi taj isti plin zatim nama preprodavao po višoj cijeni? Ili INA zapravo na navodno podcijenjenom plinu ne ostvaruje tako ekstremne gubitke kao što su već uvjerili glavinu medija, a nažalost i političara. Bez obzira na sva ova otvorena pitanja i sumnje magistralna plinska poveznica s Mađarskom odlična je vijest za Hrvatsku i dugoročno otvara put pozitivnim promjenama. Samo da još država pametno zaštiti narod od samovolje MOL-a i energetske uzde konačno uzme u svoje ruke...