Novi članovi Uprave Ine, Ivan Krešić, Niko Dalić i Davor Mayer, traže da im se omogući da prisustvuju sastancima operativnog tijela koje zaista donosi odluke - Odbora izvršnih direktora. U toj namjeri uspio ih je prošli tjedan nakon petosatnog natezanja onemogućiti predsjednik Uprave Zoltan Aldott, čiji glas je, uz dva MOL-ova glasa u Upravi, nadglasao hrvatsku trojku. Odbor izvršnih direktora, naime, punomoć za rad dobiva od članova Nadzornog odbora, koji prema Zakonu o trgovačkim društvima i kompanijskom Statutu imaju pravo na sve relevantne informacije i to im nitko ne smije uskratiti. Ovo nije prvi puta da MOL smjelo tumači propise - financijski izvještaj Ine za 2010. godinu objavljen je na Zagrebačkoj burzi i prezentiran medijima prije nego što se o njemu raspravljalo na Nadzornom odboru, što je bez presedana.

No, zbog čega je MOL-u tako bitno da hrvatski članovi Uprave ne budu na sastancima operativnog tijela u kojem većinu imaju hrvatski predstavnici? Pokušava li se sakriti način donošenja odluka?

Dosadašnja Uprava Ine, u kojoj su državu predstavljali Tomislav Dragičević, Josip Petrović i Dubravko Tkalčić odluke je donosila u sretnom suglasju s MOL-om, s punim povjerenjem u iste izvršne direktore kojima su dali punomoć za operativni rad. To što su se izvršni direktori nerijetko ponašali kao da su izabrani u mađarskoj, a ne u hrvatskoj kvoti, to je bilo manje važno, jer, uostalom, i hrvatski članovi Uprave kao da su bili izabrani u mađarskoj kvoti. Zbog toga ih se često u kuloarima nazivalo Mađaronima. Suradnja hrvatskih članova Uprave s MOL-om bila je do te mjere uzajamno nadopunjujuća da je smijenjeni J. Petrović nedavno postao savjetnik predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernadija.

Pokušaj uspostavljanja nadzora nad Odborom izvršnih direktora, u kojem Hrvatska ima premoć, prva je stepenica u pokušaju istinskog preuzimanja odgovornosti za zaštitu hrvatskih interesa u poslovanju te naftne kompanije. Svim ključnim djelatnostima, kao što su istraživanje i proizvodnja te modernizacija rafinerija i trgovina odlučuje se, upravlja i kadrovira iz Mađarske reorganizacijom organizacijskih cjelina ili pomoću hrvatskih kadrova od povjerenja MOL-a. To u Ini - a i šire - nije nikakva tajna. Primjerice, nedavno je u mirovinu poslan vitalni Sirijac Nissan Kaboush, ključna osoba za razvoj projekta Sirija, na čije mjesto je trebao doći netko iz Budimpešte, što se zbog percepcije javnosti izgleda ipak neće dogoditi. Isto tako, Adrianu Petrović, direktoricu Sektora održivog razvoja i ZZSO, koja radi dobar posao, navodno bi trebao zamijeniti kvalitetan mađarski kadar, Željko Belošić, nekadašnji član Uprave Ine iz hrvatske kvote koji je nakon smjene prešao u MOL.

Ljudi od povjerenja ključni su za dobro upravljanje, no proizlazi da sve ključne pozicije zauzimaju ljudi od povjerenja MOL-a, koji je na čudan način stekao upravljačka prava. Pokušaj legalizacije upravljačkih prava otkupom 8% ininih dionica nije uspio, zbog čega je umalo smijenjen Zoltan Aldott, kojeg se počelo prozivati da ne može kompetentno voditi Inu i istodobno obnašati dužnost MOL-ovog šefa istraživanja i proizvodnje.

DORH se i dalje bavi neobičnom suradnjom MOL-a i OTP banke s Podravkom, odnosno Damirom Polančecom koji je pregovarao izmjene dioničarskog ugovora iz kojih je MOL izvukao obilatu korist. U rujnu 2010. mađarski su mediji izvještavali o mogućnosti odlaska prvog čovjeka MOL-a Zsolta Hernadija, koji bi mogao biti pozvan da svjedoči u slučaju Podravka. Sada se u naftaškim krugovima opet spekulira s mogućnošću njegove smjene na Glavnoj skupštini kompanije u travnju. S obzirom da se Aldotta percipira kao čovjeka od Hernadijevog povjerenja moguće je da u slučaju njegovog odlaska ni Aldottova pozicija u MOL-u i Ini ne bi bila stabilna. Pitanje je ima li u tim spekulacijama istine i kako opravdati Hernadijev odlazak jer su MOL-ovi rezultati solidni i zahvaljujući visokim cijenama nafte bit će još bolji.

Hoće li na čelu Ine biti Z. Aldott ili neki drugi predstavnik MOL-a manje je važno. Hrvatskoj bi Vladi moralo biti važnije povratiti energetski suverenitet, kroz kvalitetnije kadrovsko upravljanje Inom - gdje je konačno napravljen veliki zaokret - te izmjenom zakonskih propisa kako bi se povratio utjecaj na gospodaranje nacionalnim rudnim blagom. Država bi tu mogla puno učiniti, kad bi to htjela. Tog drugog paketa mjera za sada nema na vidiku i pitanje je hoće li ih uopće biti prije parlamentarnih izbora. Gledajući praksu Vlade posljednjih dana čini se da sustavne strategije za sektor nafte i plina nažalost još uvijek nema. Ostaviti hrvatsku trojku u Upravi i Nadzornom odboru da se sama, praznih ruku, hrva sa snažnim mađarskim partnerom, jednostavno nije dovoljno.