U proteklih pet godina toplinarstvo je u Hrvatskoj sahranjeno! Nije bačeno na koljena - sahranjeno je. Te je riječi izrekao jedan od najboljih poznavatelja prilika u tom energetskom sektoru koji procjenjuje da je toplinarstvo u proteklih pet godina nagomilalo više od milijardu, pa možda čak i 1,5 milijardu kuna duga. Do takvog stanja toplinarski sektor dovela je kratkovidna politika određivanja cijena koju karakterizira nekompetentnost, ignorancija i populističko podilaženje biračima.

Najsvježiji primjer katastrofalnog stanja u toj branši događa se u Karlovcu, gdje u tišini, gotovo bez ikakve medijske pažnje, gradska Toplana odlazi u stečaj. Toplanu su u stečaj otjerali ogromni dugovi, procijenjeni na 44 milijuna kuna, dok ukupne obveze dostižu i 70 milijuna kuna. Račun je blokirala Ina, a sredinom lipnja bit će stvoreni svi uvjeti za pokretanje stečaja. Kao pripremu za stečaj Grad Karlovac osnovao je novu tvrtku koja će unajmiti postrojenja Toplane kako građani i javne ustanove ne bi ostali bez grijanja. To rješenje nije najidealnije. Kad bi postrojenja i završila na bubnju, Grad bi teško našao 23 milijuna kuna da ih kupi, a trebao bi platiti i sve dugove. Što će biti s vjerovnicima i malim dobavljačima koji su vezani za toplanu, kako god se ona zvala? Kako će im se platiti učinjeno i tko će se namiriti iz stečajne mase? Vjerovnici pak nisu ludi da svoja potraživanja mijenjaju za vlasničke udjele - što će im tvrtka koja reda gubitke, a država, koja je najveći krivac za loše stanje, ne pokazuje namjeru otpisa dijela potraživanja za mazut iz robnih rezervi.

Otkada je određivanje cijena toplinske energije prebačeno na lokalne samouprave, po principu "brigo moja prijeđi na drugoga", katastrofalno stanje nije samo u karlovačkoj Toplani. Loše je i u drugim toplinarskim tvrtkama, koje se spašavaju naslanjanjem na druge djelatnosti kao što su distribucija i opskrba plinom, što je profitabilnije pa nekako krpaju gubitke toplinaraca. Potrošači električne energije i ne znajući sufinanciraju troškove grijanja građanima u Zagrebu, Velikoj Gorici, Zaprešiću, Samoboru, Osijeku i Sisku, koje toplinom opskrbljuje HEP Toplinarstvo.

Financijski rezultati HEP-a pokazuju da je HEP Toplinarstvo, koje čini 80% toplinarstva u Hrvatskoj, samo od 2008. do 2010. zabilježilo 451 milijun kuna gubitaka. Ti se gubici pokrivaju iz cijene električne energije koja je nedavno porasla 20%, a novac će unutar HEP Grupe već naći svoj put kako bi "popeglao" subvencije za potcijenjenu toplinsku energiju, pa će krajnji rezultat HEP-a biti pozitivan. Iako HEP-ovci tvrde kako svako društvo unutar Grupe ima svoju bilancu i da subvencioniranja nema, jasno je da tvrtka s gubicima koji su u međuvremenu sigurno premašili pola milijarde kuna ne bi mogla poslovati samostalno na tržištu, jer ni jedna banka ne bi kreditirala takvog gubitaša. Ali zato ga kreditiraju svi potrošači struje, a nitko se ne zabrinjava što građani otvaraju prozore i ne pokazuju nikakav interes za štednjom.

Iako ga je zatražilo, HEP Toplinarstvo već dugo vremena nije dobilo odobrenje za povećanje cijena svojih usluga od lokalne samouprave. Potrošači struje u Dalmaciji, koji upozoravaju da regija istodobno proizvodi jeftinu struju iz hidroelektrana, dok im računi za grijanje na struju dostižu astronomske iznose, imaju pravo na nezadovoljstvo. Naime, cijena električne energije na prihode HEP-a utječe na razini 90%, a tek 7% prihoda dolazi (ili bolje rečeno, izmiče) na stavci toplinarstva. Kako je riječ o "neznatnim" prihodima čini se da se nitko ne zabrinjava, a loše stanje se nastavlja, uz blagoslov Grada Zagreba, Vlade i Hrvatske energetske regulatorne agencije. Karlovac i Karlovčani nemaju tu sreću.

U Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) godinama ignoriraju teško stanje u toplinarstvu, ne želeći priznati da sadašnji način formiranja cijene nimalo ne valja i da su nužne velike promjene u tom sektoru. Agencija koja bi trebala voditi ključnu riječ u energetici u slučaju toplinarstva prekršila je nekoliko temeljnih ciljeva svog postojanja, kao što su primjerice uspostavljanje učinkovitog tržišta energije i tržišnog natjecanja, zaštite kupaca i energetskih subjekata. Regulacija bi, stoji u Zakonu o regulaciji energetskih djelatnosti, trebala promicati poduzetništvo, investicije, zaštitu okoliša i učinkovito i racionalno korištenje energije.

Ima li HERA što za reći o astronomskim financijskim i energetskim gubicima u toplinarstvu, o kogeneracijama koje nemaju novaca da se prebace na plin pa "kure" na prljavi mazut? Zašto HERA dopušta Ini automatiku u određivanju cijene motornih goriva i cijene plina, ali nikome tko je niže u lancu ne daje pravo da svoje cijene nekom razumnom automatikom korigira za trošak energenta? Je li to regulacija energetskih djelatnosti koja garantira svijetlu budućnost u opskrbi energijom i energetsku samodostatnost ili je to prije samo jedna od moćnih poluga populističke politike koja je energetski sektor dovela u ovako veliku energetsku zavisnost na svim poljima?