Živjeti je svakim danom sve skuplje. Svaka dva tjedna građane šokira novi porast cijene naftnih derivata, a sada im iz Vlade stiže nova "čestitka" u kojoj se spominje neminovnost poskupljenja struje. Između redaka može se iščitati da će kućanstvima opet poskupjeti i plin, koji im je ove godine već neprimjetno poskupio 5%. Struja je kućanstvima zadnji puta poskupjela u ljeto 2008. godine i to za 20%, a ima naznaka da će HEP od HERA-e sada zatražiti isto tako visoko, ako čak ne i veće poskupljenje. Ministar gospodarstva Radimir Čačić već spominje pozitivno mišljenje HERA-e na poskupljenje struje iz 2010., na osnovi kojeg je struja trebala poskupjeti za 13,2%. Poskupljenje se na intervenciju Vlade ipak nije dogodilo.
Da je HEP-u poskupljenje struje zaista tada i omogućeno, Hrvatska bi se 2010. našla među zemljama sa srednjom cijenom struje u Europskoj uniji. No, s obzirom da je struja u međuvremenu svuda višestruko poskupila, proizlazi da bi sada, s 13,2% s uvećanom cijenom samo Bugarska imala jeftiniju struju od Hrvatske, dok bi se hrvatske cijene mogle uspoređivati s cijenama u Rumunjskoj, Estoniji i Latviji. Potrošače u Dalmaciji koji se griju na struju neće utješiti spoznaja da Slovenci i Mađari plaćaju za 50-60% višu cijenu struje. Bude li poskupljenje struje zaista oko 20%, bit će veći i šok, tim više što država ovaj puta neće uvesti subvencije na tu cijenu, kao što je napravila 2008. Jednima smrkne, drugima svane.
Zanimljivo je da je HEP u zadnja dva mjeseca politikom popusta povlaštenim kupcima spustio cijene za 15%, zbog čega trgovci strujom gube sve natječaje, a cijene struje za poduzetništvo pripadaju među niže u Europskoj uniji. Kako HEP, kao veliki uvoznik iz te optike misli opravdati svoje dizanje cijena kućanstvima? Vjerojatno će se pozvati na činjenicu da je Hrvatska među najvećim svjetskim uvoznicima električne energije, a taj trend se može preokrenuti samo velikim ulaganjima koja treba nečime financirati. HEP-ov kreditni rejting je vrlo dobar, no kreditne obaveze treba iz nečega i financirati. I zato će struja početi poskupljivati. Voditi socijalnu politiku kroz cijene energije dugoročno baš nije mudra odluka. Na Vladi je da poskupljenje struje nekako amortizira, a baš neće pripomoći ako paralelno sa strujom poskupi i plin.
S plinom je situacija malo kompliciranija jer je taj energent ove godine kućanstvima već puzajući poskupio čak za 5%, bez da je itko na to obratio pažnju. Plin je prvo poskupio početkom godine ukidanjem državne subvencije uvedene 2010., a zatim se povećao PDV, čime je cijena plina opet korigirana. Prvi probni balon već je pušten sa studijom Ekonerg-a koji predlaže 35,8 postotni porast cijene u periodu od pet godina. Ta studija nudi nelogična rješenja: umjesto da plin poskupi svima jednako i obračunava se po potrošnji, proizlazi da se penaliziraju "bogataši" koji žive u stanovima većim od 55 m2. Probni baloni su to što im samo ime govori, no s cijenama plina neće se stati na tome.
Na inicijativu Hrvatske udruge poslodavaca i uz blagoslov Ministarstva gospodarstva HERA bi mogla uskoro smanjiti cijene plina za tarifne skupine iz kategorije poduzetništvo koje imaju veću potrošnju i to na način da se umanji distributivna naknada. S obzirom da će distributerima nekako trebati kompenzirati izgubljeni prihod, logično je da će se ići na povišenje cijene plina kućanstvima. Hoće li se, za promjenu, tarifnoj politici u plinu pristupiti ozbiljnošću koju taj problem nalaže, vidjet će se u narednim mjesecima.
Ono u čemu su ova država i tvrtke u energetskom sektoru posve zakazale je promocija štednje energije, tim više što od 1991. do 2000. godišnji porast potrošnje energije u kućanstvima iznosi čak 4,6%. HEP-ova ideja o prepaid-brojilima baš se ne može smatrati primjerenom za širu upotrebu, a sa štednjom energije ima veze jedino na način da građani svojevoljno mogu ostati u mraku, iako nije jasno zašto bi to željeli. Danas je takvih brojila u upotrebi 630 na području cijele države, a struja socijalnim korisnicima tih brojila je za 30 do 60% skuplja. Takva cjenovna praksa s prepaid-brojilima uobičajena je u svijetu - primjerice u Velikoj Britaniji prepaid struja može godišnje koštati i gotovo 1.800 kuna više od struje isporučene standardnim brojilima. U Elektroslavoniji kažu da su zadovoljni što bez problema "uberu" 3,5 milijuna kuna i ne moraju se "igrati žandara" sa socijalnim slučajevima.
No, što je s građanima? I što je sa socijalnom odgovornošću države da svakome osigura energetski minimum? Studija provedena u Argentini pokazala je prednosti i mane prepaid struje ali i upozorila na značajan rizik od samoiskopčanja korisnika, koji su dobivši izbor izdvojiti za hranu ili za struju odabrali - hranu. Teži li država tome? Ili će siroti penzioneri uz "odrezak" mirovine dobivati i bon za struju pa će zureći kroz "bifokalke" ukucavati deseteroznamenkaste šifre u svoja moderna brojila? Studija o usklađivanju energetskog sektora i zakonodavstva s Trećim paketom energetskih propisa Europske unije konstatira da nema dovoljno informacija temeljem kojih bi se moglo definirati tko ima pravo biti u kategoriji energetskog siromaštva, pa postaje na neki način štićen kao osjetljiv kupac. Dakle, nedostaju istraživanja o stvarnom stanju "socijale" u Hrvatskoj, a bez njih baš i nema smisla smišljati "socijalne modele" naplate struje, pa ni plina. Sindikati kažu da 75% kućanstava ima poteškoća podmirivati osnovne troškove i pri tome vjerojatno ne griješe. Sada gospodarstvo plaćajući skupu energiju subvencionira kućanstva, a uskoro će biti obrnuto. Da, socijalnu politiku ne bi trebalo provoditi kroz cijene energije, ali kako dalje, a da pola države ne potone u energetsko siromaštvo? Kvalitetna rješenja neće biti jednostavno naći.