Cijena nafte u proteklih godinu dana pala je za više od 50%. Hrvatski potrošači to su osjetili tek posljednja dva mjeseca 2014., nakon što je na naftaške marže zagalamio ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Dapače, nakon liberalizacije tržišta naftnih derivata, koja je započela prije točno godinu dana, usprkos padu cijena nafte, cijene goriva rasle su za 1,9%, pokazala je analiza Hrvatske gospodarske komore. Liberalizacija i zakašnjeli pad cijena goriva izrazito je pogodovao državi, jer udio trošarina i PDV-a u maloprodajnoj cijeni derivata iznosi oko 60% kod benzina, odnosno oko 50% kod dizela. Trend rasta cijena može se donekle opravdati potrebom za korekcijom cijene uslijed promijenjenih okolnosti. Odnosno, naftaši su si dali prostora da prodišu na tržištu na kojem su sve investicije prilično otežane pa su se konačno stvorile pogodne okolnosti za hvatanje malo ekstraprofita. Kada su goriva konačno pojeftinila, na iznenađenje ministra financija proračunski prihodi na toj stavci u siječnju nisu podbacili već su se čak povećali, jer se ljudi izgleda više voze. Dakle, potrošačima i ekonomiji odgovaraju niže cijene goriva.

No, zaludu veselja, već ovaj tjedan cijene derivata su se znatno povećale, a da se naoko ništa značajno s cijenama nafte nije dogodilo. Kao i obično, kad su cijene u pitanju stručnjaci spominju rast tečaja dolara, kretanja na burzama, navode egzotične destinacije na kojima se proizvodi nafta i sve ukrug. Ista priča svaki puta kada cijene rastu ili padaju. No, ovaj puta se u priču uključila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), osjećajući se prozvanom objasniti svoje ovlasti, jer svaki puta kada se cijene drastičnije mijenjaju, kod nje zvone telefoni. Pa je AZTN objasnio da može reagirati samo ako je riječ o predatorskim cijenama koje narušavaju tržišno natjecanje i to samo kod poduzetnika koji je u vladajućem položaju. Dakle, ako Ina, koja i dalje dominira na tržištu, krene sa znatno umanjenim cijenama, tek tada Agencija ulazi u priču. Druga varijanta za njezino uključivanje bilo bi kartelsko udruživanje trgovaca, a na tom mjestu Agencija je prozvala jedini specijalizirani portal za cijene naftnih derivata, koji se oglasio priopćenjem da će cijene ovaj tjedan znatno porasti, navodeći samo gornji raspon povećanja. Takvo informiranje kupaca stvara uvjete u kojima trgovci bez dogovora ili straha od istrage za kartelsko udruživanje mogu koordinirati svoje cijene, objavila je Agencija.

Takva opaska AZTN-a je točna, jer trgovci u pravilu uživaju koristi od tarifnih kalkulatora podjednako kao i kupci, ako ne i više. Ipak, objavi poskupljenja usprkos, danas je na benzinskim postajama vidljivo da raspon cijene od trgovca do trgovca varira čak 16 lipa kod eurosupera, odnosno 12 lipa kod eurodizela. A to je, treba priznati, sasvim pristojno tržišno natjecanje. Od početka liberalizacije, pa sve do ovog drastičnog pada cijena nafte, nije bilo ovako dobre kompeticije na tržištu, za koje Davor Štern komentira da je nalik malom OPEC-u. Potrošači trebaju biti spremni jer neće proći dugo do dana kada će cijene varirati ne samo od postaje do postaje, već i od perioda u danu. Pa tko ima vremena (i novaca) lutati od crpke do crpke i uspoređivati cijene kako bi uštedio desetak kuna po tanku, neka izvoli.

No, jedan aspekt cijele priče možda nije sasvim odgovoren, a to je zaštita prava potrošača kad je energetika u pitanju, a ona se ne treba provoditi samo deklarativno. Dobar potez je ponovna uspostava sustavne kontrole kvalitete goriva, čega nije bilo desetak godina, dok su ti poslovi bili u nadležnosti Državnog inspektorata. Prije par mjeseci, kada je Ministarstvo gospodarstva ustalo protiv trgovačkih marži, najavljivalo se da će uskoro pokrenuti portal o cijenama i kvaliteti goriva na prodajnim mjestima u zemlji. Akcija Oktan se provodi, no je li zbog gužve koja se uskuhala oko Croduxa, novih informacija nema, taj novi portal još nije pokrenut, a trgovci u strahu brižljivo paze kakva goriva stavljaju na tržište. Dakle, efekt je postignut, što samo pokazuje da sustav funkcionira i prava potrošača su zaštićena kada sve institucije rade svoj posao - s kalkulatorom cijena ili bez njega!

Kojekakvi kalkulatori cijena, barem kada je o energetici riječ, čine se na momente kao puko ispunjavanje forme, jer bitna su "sitna slova" i kvaliteta proizvoda. Prava zaštita potrošača zapravo se provodi nadzorom svih subjekata na tržištu. Tko koristi tarifne kalkulatore i razumiju li korisnici koje vrijednosti u njih trebaju unijeti, to je pitanje, jer glavnina potrošača energije (pa i onih od kojih bi se očekivalo da budu educirani) zapravo uopće ne zna što kupuje. Na otvorenom tržištu potrošači su ionako toliko zbunjeni detaljima kojekakvih ponuda pa o odabiru najčešće odlučuju na osnovi prvog dojma i uvjerljivosti trgovca. Na koncu, bez energije se ne može i platiti je se mora, a institucije neka rade svoj posao i kvalitetno nadziru sve subjekte na tržištu, pa će i potrošači od toga imati koristi.