Namjera Hrvatske da na Trgovskoj gori u sklopu vojarne Čerkezovac sagradi skladišta i odlagalište za nisko i srednje radioaktivni otpad, pa i onaj iz NE Krško, mogla bi se izroditi u veliki pa i međunarodni problem, ne bude li primjerene pažnje. Umjesto da se konačno riješi dugogodišnji problem, moglo bi se završiti miljama daleko od optimalnog rješenja. Ta lokacija uvrštena je u nacionalnu Strategiju zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, nakon čega su državne institucije informirale općinu Dvor o namjerama izgradnje Centra za zbrinjavanje RAO. Ide se maksimalno demokratski u proces, naivno pretpostavljajući da će općina biti u poziciji ozbiljno razmotriti da udomi tako osjetljiv objekt. Kako to već biva kad je bilo kakav otpad u pitanju, u roku 'keks' složila se velika buna - na širem području prikupljeno je oko 5.800 potpisa protiv gradnje Centra, a čini se jedna skupina vrši pritisak na građane i lokalne političare da odbace ideju o gradnji Centra.

Istovremeno, raste i pritisak iz susjedne države, što ne treba zanemariti. U hrvatskim medijima slabo se izvještava da je Bosna i Hercegovina problem već digla na diplomatsku razinu. Tamošnja ministarstva već su zatražila sve potrebne podatke od hrvatskih institucija a ministar vanjskih poslova BiH izjavio je da je riječ o prioritetnom problemu. O toj temi razgovaralo se već s ministrom Zmajlovićem, a o zabrinutosti susjedne zemlje čula je i ministrica Vesna Pusić tijekom nedavnog posjeta Sarajevu. Politika je rekla da će BiH poduzeti sve mjere kako bi spriječila Hrvatsku da na području Trgovske gore skladišti radioaktivni otpad, pa čak i da će po potrebi ići prema Međunarodnom sudu pravde. Radioaktivni otpad ujedinio je općine u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, koje traže od entitetskih i federalnih institucija da ih podrže u protivljenju projektu gradnje Centra i već prigovaraju da Hrvatska krši konvencije o obavještavanju i uključivanju prekogranične javnosti u postupak procjene utjecaja na okoliš. To je ipak korak predaleko, jer Hrvatska nema obavezu uključivati javnost susjedne države sve do postupka procjene utjecaja na okoliš. U ovoj fazi to je još daleko.

Sada se traži konsenzus lokalne zajednice, nakon čega će se pristupiti istraživanjima i procjeni utjecaja na okoliš, čiji ishod nije izvjestan.

Tijekom 90-ih godina lokaciju na Trgovskoj gori struka nije ocijenila najbolje, upravo zbog blizine međudržavne granice, a u konkurenciji Trgovske gore, Papuka i Psunja najbolje rangirana lokacija bila je ona na Moslavačkoj gori. Snažnim političkim pritiskom u Saboru ta je lokacija usprkos protivljenja struke odbačena kao potencijalna. Dakle, Hrvatska se pogubnim utjecajem politike dovela u vrlo nezgodnu poziciju da ima samo jednu jedinu potencijalnu lokaciju za ovako važan strateški objekt. To je uistinu bez presedana!

Zato se vrijedi zapitati što će se dogoditi izostane li pristanak lokalne zajednice da se Centar smjesti na području Trgovske gore. Pitanje otpada u Hrvatskoj jedno je od najpolitiziranijih, zbog toga i jesmo na začelju u svim europskim statistikama o pametnom postupanju s otpadom.

Ovo nije Slovenija, koja ugodno živi sa svojom nuklearkom i u kojoj se na natječaj za smještaj odlagališta javilo više općina. Ljudi su neinformirani i s njima je odavno trebalo početi raditi, znatno prije donošenja Strategije. Ovako proizlazi da je Dvorjane Strategija koja spominje njihov kraj zaskočila iza leđa i to u zadnji trenutak, jer Hrvatska do kolovoza treba Europskoj komisiji dati nacionalni program uspostave Centra, pri čemu lokacija navodno nije presudna. To nekako zvuči neuvjerljivo - reći ćemo Europi da imamo Centar, ali ne i gdje se on nalazi. Balkanska posla.

Da se radio posao kako valja, o odlagalištu je s javnosti trebalo početi komunicirati prije puno godina, s jasno razrađenim planom aktivnosti.

U ovih četvrt stoljeća koliko imamo državu u jednom ovako važnom pitanju kao što je otpad pomak je minimalan i događa se isključivo pod europskim pritiskom. Ovako kako se radilo vrlo lako može se dogoditi da Dvorjanski političari, kojima je jako stalo da ih ljudi ponovo izaberu, još jednom dignu ruku i odbace lokaciju. I što činimo tada? Suspendiramo demokraciju, za što doista ima rezona, ili opet pribjegavamo izbjegavanju problema, čemu općenito svjedočimo kad je otpad u pitanju? U tom drugom slučaju (koji je nekako izvjesniji) sav otpad, pa i onaj koji se nalazi u srcu Zagreba, trebat će izvesti u Sloveniju, koja će na tome obilno zarađivati.

Da, izvezimo sav svoj otpad (i korisne sirovine), izvezimo opasni otpad i sav komunalni otpad, izvezimo elektrane na ugljen... Izvezimo sve o čemu ne znamo ništa i o čemu nismo voljni učiti ni naučiti. To netko treba platiti, ali to je već druga priča, jer s druge strane nismo voljni struju plaćati ni lipe više nego što je plaćamo. Još jednom se ponavlja priča o državi u kojoj politika nije i još uvijek ne želi preuzeti odgovornost ni za jednu relevantnu odluku, što nas je i dovelo u ovako katastrofalnu gospodarsku situaciju. Političari bez odgovornosti mogu potjecati jedino iz nezrelog društva, a naše je zaista takvo. U ovoj jadnoj državi zato uspijevaju samo predrasude i neznanje!