Bivši premijer Ivo Sanader uskoro će se suočiti s glavnom i najtežom optužbom - da je za mito od samo 10 milijuna eura 2009. predao mađarskom MOL-u upravljanje Inom. Dokaže li Državno odvjetništvo svoje tvrdnje, Sanaderu prijeti najteža kazna od 10 godina zatvora i oduzimanje cjelokupnog iznosa. Nakon toga Sanader će se suočiti s drugim optužbama, kao što su Fimi medija i HEP, za što bi također mogle biti zatražene najstrože kazne. Nakon bezočne pljačke s kojom se suočava od samog osnutka, Hrvatskoj naprosto treba ovakva katarza, kako bi se stvari možda promijenile.

No, puno važnije od Sanaderove sudbine važnija je sudbina naftne kompanije čijim problemima je kumovao, kao i sudbina strateškog partnerstva s MOL-om, čiji predsjednik Uprave Zsolt Hernadi bi se također mogao naći na klupi uz Sanadera.
Pokaže li se da je mito doista isplaćeno, kako obilato s nizom detalja izvještavaju mediji, stiču se uvjeti za raskid dioničarskog ugovora, kojim je MOL dobio dominaciju u kompaniji, jer je dokument sklopljen u kriminalnim okolnostima. MOL je očigledno iznutra i pravovremeno informiran o dugovječnoj istrazi DORH-a, pa iz te perspektive i treba promatrati njegov "blitzkrieg" na Inine dionice u prosincu te sve što je uslijedilo i što je dovelo do podizanja kaznenih prijava za manipulaciju tržištem protiv svih 12 članova Upravnog odbora MOL-a. U MOL-u sada pokušavaju sakriti paniku simpatičnim izjavama kao što je ona da je priča o mitu režirana u kuhinji DORH-a i Roberta Ježića i to po uzoru na lažne indijanske filmove snimane u bivšoj Jugoslaviji. Iz naoko šeretskog pristupa naprosto izbija hladna panika - bahata i nonšalantna komunikacija sve je manje opuštena, a sve više usiljena što se situacija komplicira. Čini se da je zaista sve moguće, pa i raskid dioničarskog ugovora, posve nezamisliv prije tako malo vremena. Na rasplet situacije utjecat će međunarodna politika.

Zanimljivo je da mađarske medije u proteklih pola godine rat između MOL-a i Vlade baš i nije osobito zabrinjavao, kao ni mogućnost da MOL ne neki način ostane bez prava koje uživa u Ini. Čak na stranu mediji, jer zna se po kojem ključu oni nerijetko funkcioniraju, još je zanimljivije što mađarska vlada naizgled "ne trza" u obranu MOL-a, što bi bilo za očekivati. Dapače, Vlada Viktora Orbana iskazala je ogromnu i bezrezervnu podršku Hrvatskoj u dovršavanju pregovora s EU, čak ih nije pokolebala ni najava donošenja zakona koji bi mađarske ulagače zadržao na 49% . Umjesto Orbana tada je "graknuo" bivši premijer Ferenc Gyurcsany, blizak MOL-u, a sada oporbenjak bez utjecaja. Otkad se pojavila priča o vezi Sanadera i Hernadija mađarska Vlada prati razvoj situacije i nudi suradnju u rasvjetljavanju slučaja.

Postoje li tu neki skriveni motivi? Orban nestrpljivo požuruje brz rasplet situacije oko Hernadija jer bi mu cijeli slučaj mogao koristiti da posloži stanje u MOL-u onako kako će vladi odgovarati, tim više što Mađarska uskoro mora isplatiti Surgutneftegas i postaje najveći pojedinačni dioničar u kompaniji, a prava su joj ograničena i željet će ih povećati. "Europska ekonomija je u ozbiljnoj nevolji, ne treba imati iluzija da ćemo moći dobiti puno pomoći od tamo. Mađarska treba ići u upravo suprotnom smjeru od Grčke koja sada provodi nasilnu privatizaciju", ističe ovih dana Orban i s parlamentarne govornice podsjeća da je vlada otkupila udjel u MOL-u jer je to imovina koja treba biti u rukama naroda. Neoliberalima diljem svijeta se od takve retorike diže kosa na glavi!

Prije samo godinu - dvije ovakav razvoj situacije u Hrvatskoj, ali i u Mađarskoj bio bi teško zamisliv. Danas se u Mađarskoj događa renacionalizacija, a u nas se brda tresu od prvorazrednog korupcijskog skandala koji Ini može dati temelje za nešto nalik "svježem početku", ako je to uopće moguće nakon svega.

Više od 20 godina uništavanoj kompaniji, na kojoj su se izredali brojni visokopozicionirani političari, potkradajući je i degradirajući vlastitom nesposobnošću, "restart" bi bio dobrodošao. Pri tome bi promjena trebala doći kroz pregovore, a ne konačan raskid suradnje jer bi MOL pod promijenjenim uvjetima Ini i dalje mogao biti kvalitetan partner. Raskid dioničarskog ugovora i mogući izlazak MOL-a iz Ine nije najbolja varijanta za Inu koja bi se u tom slučaju našla u rizičnoj situaciji da bude prodana nekoj moćnoj naftnoj kompaniji, jer država neće biti u stanju "iskeširati" silne milijarde kuna da otkupi MOL-ov udio. O takvoj mogućnosti već se spekulira, a pojedini zagovornici novih partnerstava vrlo su utjecajni.

Kako će završiti saga s Inom nemoguće je naslutiti. Aktualna hrvatska Vlada na dobrom je putu da uz puno hrabrosti i pravne vještine postavi stanje u Ini na zdravije temelje. Pitanje je hoće li za to biti mudrosti i dovoljno vremena jer se bliže izbori, a nakon toga bi sudbinom Ine mogli upravljati Slavko Linić i Radimir Čačić, što je posve druga i ne nužno pozitivna priča.
"Odsada nadalje Ina i MOL zajednički se smiju i zajednički plaču", kazao je u mikrofon Zsolt Hernadi smješeći se Damiru Polančecu prilikom potpisivanja Izmjena dioničarskog ugovora. Pjesnički izraz postao je tragično proročanstvo. Najveća žrtva mogla bi kao toliko puta do sada, opet biti Ina, što se nipošto ne smije dozvoliti i to zato što se u sudbini Ine uvijek zrcalila sudbina Hrvatske.