Sredinom rujna MOL će steći pravo legalno i bez ograničenja kupovati Inine dionice na Zagrebačkoj burzi, a tu je i mogućnost da aktivira takozvanu call opciju na 1,6% dionica koje su za njega kupovale razne off shore kompanije s Cipra. Rješenje o prestanku važenja blokade trgovanja donijela je ovoga ljeta Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), uvjetno okončavši dugotrajnu blokadu trgovanja.

Kada započne trgovanje dionicama, odnosno ne dogodi li se nešto nepredviđeno, dugotrajni boksački meč Vlade i MOL-a oko Ine završit će sapunasto, ili bolje rečeno, rasprsnut će se poput mjehura od sapunice. Pokupuje li MOL zaista onaj minimum Ininih dionica kojim će prijeći 50%, neće više biti bitno na koji je način stečena kontrola nad kompanijom: je li to bilo mitom ili milom, je li to dobra strateška odluka ili nekažnjena korupcija. Istrage Državnog odvjetništva oko Sanadera i Hernádija, prijave protiv MOL-ove Uprave, pa i ključna revizija ispunjenja ciljeva Dioničarskog ugovora past će u drugi plan jer je krajnji cilj mađarske kompanije ostvaren. Znat će se tko je gazda, a gazda može biti samo jedan!

Iako MOL mjesecima ističe kako mu je na prvom mjestu uspješna Ina, gurajući u prvi plan poslovne performanse, odluka Vlade o oduzimanju istraživačkih koncesija na kopnu i konačno limitiranje rasta cijene plina za industriju, nije ga ni upola toliko uzbudilo kao zabrana trgovanja dionicama. Obje te odluke imaju jako velik utjecaj na rad, rezultate i budućnost kompanije, no iako suočen s brojnim kritikama, MOL je tu bio prilično pomirljiv.

Za prestanak blokade trgovanja MOL se zdušno zalaže mjesecima, ne birajući riječi i sredstva u ostvarenju svog najvažnijeg cilja pa, ako treba, i plaćanjem bizarnih plaćenih oglasa. Uostalom, i sam predsjednik Uprave Ine Zoltán Áldott u svom intervjuu mađarskim medijima ovog ljeta učinio je sve kako bi umanjio važnost istraga koje se vode u Hrvatskoj. U opuštenom tonu Áldott je objašnjavao kako situacija uopće nije zaoštrena, kako je pogrešno tumače hrvatski i mađarski mediji.
Prije Áldotta, za korupciju osumnjičeni predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi kazao je da nema nikakvog "slučaja Ina" i da je sve što se događa od prošle zime tek predizborni spin. Za razvoj događaja optužio je gubitnike koji više nemaju koristi od "uređene" Ine. Ina je daleko od sređene kompanije, no u njegovoj izjavi ima istine jer je točno da je nekolicina izvlačila ogromnu korist na štetu države i kompanije. Glavne vinovnike, među kojima su i najutjecajnije osobe u državi, Državno odvjetništvo još uopće nije načeo. No i MOL-u je očigledno odgovaralo poslovati na taj način, ruku pod ruku, na obostranu korist "poravnavati neravnine", čim mu ovaj veliki zaokret od prošle zime tako smeta.

Dakle, ključ je u kontroli dionica, a MOL sada samo treba strpljivo čekati i križati dane na kalendaru. Za državu, efikasno i jednostavno rješenje u ovom trenutku bilo bi donošenje zakona kojim bi se svim stranama izravno ili neizravno na određeni period ograničilo stjecanje dionica na maksimalno 49%, dok se ne razriješe brojna otvorena pitanja. Propustivši u ožujku odigrati tu kartu Vlada si je zabila politički autogol, ali je kupila naklonost Mađarske za dovršetak pregovora s Europskom unijom. Pri tom, argumenti da izglasavanje tog zakona priječi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ne stoje. Takav zakon ne diskriminira jednog dioničara u korist drugoga, već ograničava postupanje oba dioničara, pa ne bi trebao biti sporan ni na koji način. Da je zakon donesen u ožujku, pravosudne i regulatorne institucije bi puno opuštenije mogle raditi svoj posao. Posao koji je trebala odraditi Vlada, kako bi zaštitila strateški nacionalni interes, u okviru svojih ovlasti odradila je i odrađuje HANFA. Ta je agencija, čini se, ispucala glavninu svoje municije. Sada je na potezu politika koja nikako da shvati da je stjecanje kontrole nad ključnom energetskom kompanijom apsolutni prioritet jer se odražava na cjelokupno gospodarstvo. Smrtni zagrljaj cijena plina, proizvod štetnih i diskutabilnih ugovora, potpuno je ugušio ono malo gospodarstva i industrije što je još preostalo, učinivši hrvatski proizvod nekonkurentnijim i tjerajući radnike na burzu. Cijena i dostupnost energije determiniraju gospodarstvo i razvoj svake države, utječu na cijenu hrane, roba, usluga, stope gospodarskog rasta, život i budućnost svih nas i naše djece. Iz dosadašnjeg postupanja političara ne može se zaključiti da su zaista spremni na sve u obrani interesa koji je iznad različitih politika i iznad vremena. Niti jedna ozbiljna država ne bi se dovela u ovakav podanički položaj i tako dugo oklijevala. Zar smo zaista zaslužili sve ovo što nam se događa?