Rat u Ukrajini tjera na drugačije promišljanje energetike i energetske budućnosti u svijetu, a osobito u Europskoj uniji, koja je očigledno najveća gospodarska žrtva tamošnjih zbivanja. Koliko god je to nepopularno reći, postavlja se pitanje hoćemo li kroz koji mjesec imati dovoljno energije za udoban život na koji smo se navikli. Hoćemo li se umjesto toga voziti na par-nepar, sjediti doma pod dekicom, grickati suhi kruh? 2020. Europska unija je iz Rusije uvezla 35% nafte, 45% ugljena i 41% plina. 

To je strašna uvozna ovisnost koju se ne može dokinuti ni u narednih nekoliko godina, a kamoli u nekoliko mjeseci, ovim ludim tempom kojim se lansiraju sankcije protiv Rusije. Tih energenata polako će nestajati na tržištu, a EU je presudila da će se nekako najlakše za početak odreći ugljena, čija cijena se od 2020. (cca 60 USD/t) gotovo upeterostručila s tendencijom porasta na 330 USD/t, ako ne i više. Kako je već najavljeno, iduća na redu za sankcije bit će nafta. Zahvaljujući političkom pritisku, koji ne akceptira da će EU time dugoročno podnijeti žrtvu ako ne i veću od Rusije, doći će na red i plin, nadajmo se ne tako brzo. 

Dizel... koji nestaje

 Gotovo polovina voznog parka - mahom gospodarska vozila - u Europi troši dizel, za koji trejderi upozoravaju da će u narednim mjesecima doći do nestašice. Što će to značiti za predstojeću turističku sezonu, koja spašava hrvatski BDP(!) ne treba puno razmišljati. Europa je zapustila svoje rafinerije, ulagači jednostavno nisu željeli davati svoj novac u kapacitete, za koje se očekivalo da će srednjoročno pokleknuti pred električnim automobilima. EU se umjesto toga snažnije oslanjala na ruski dizel. Trenutne globalne vatrogasne mjere u vidu ispuštanja nafte iz robnih rezervi mogu samo privremeno gasiti požar, dok dugoročnijih rješenja za sad nema. Dekarbonizacija je otjerala investitore iz fosilnih goriva. Danas smo postali bolno svjesni koliko o njima ovisimo i da će ta ovisnost perpetuirati. Sve su češće konstatacije da sankcije Rusiji na tu zemlju nemaju očekivani efekt, jer će Rusi bar dio svojih energenata prodati drugim kupcima. Pravi efekti sankcija na EU nisu tema, a trebali bi biti, čisto radi transparentnosti i političke odgovornosti. 

Pokidani lanci dobave

Dekarbonizacija trenutno nije broj 1 na briselskoj agendi, jer sigurnost opskrbe je u pitanju, a ona je ugroženija nego ikada prije, obnovljivci nisu instant rješenje, pogotovo s pokidanim lancima dobave. U slučaju nestašica energenata svaka država uzdat će se u kapacitete kojima raspolaže, tako da je uz ove cijene električne energije izlazak iz ugljena i nuklearne energije prestao biti prioritetan. Energije jednostavno mora biti, koliko košta da košta. Kako će Hrvatska do početka kolovoza svoje prazno plinsko skladište napuniti s 58% kapaciteta, a do sezone grijanja do 80%, baš nikome nije jasno. Kojim plinom i, još važnije, čijim novcem? To je bingo pitanje na koje se traži odgovor. 

Do 7. travnja je samo četiri EU članice počelo puniti svoja skladišta, danas (12. travnja) to ne rade samo Hrvatska, Bugarska i Švedska, dok 13 zemalja već puni svoja skladišta. I Hrvatska mora početi puniti skladište Okoli, dok još ima plina na tržištu, jer doslovce, ne zna se što će biti za samo nekoliko dana i tjedana. Kupovati skupo, a prodavati energiju uz popuste se može neko vrijeme, a već sada je jasno da ćemo u krizi živjeti još dugo, čak godinama. Dok druge države spominju smanjivanje termostata i pulovere, naši političari mudro šute, u nadi da će se njihov problem nekako sam od sebe riješiti. 

Ne ovaj puta, treba djelovati dok još ima plina na tržištu! Inflacija bi mogla prijeći 10% i s mjerama se nipošto nije smjelo čekati 1. travnja, jer inflacija je uhvatila momentum od 2021. EU zemlje s najmanjom inflacijom su one koje su u mjere za obuzdavanje rasta cijena energije išle jesenas. Potrebno je puno casha za kupovinu energije. Polurazne akumulacije i suha korita ne idu nam u prilog. Ono što nam nasušno treba je veliki, čak reformski paket, kojim će se poduprijeti proizvodnja domaćih ugljikovodika i električne energije iz obnovljivaca, po uzoru na Njemačku. Traži se reformator (čudotvorac!) … ako takav uopće postoji.