Eskalacija sukoba hrvatskih i mađarskih predstavnika u Nadzornom odboru Ine trebala bi biti okončana na način da se u najskorijem mogućem roku pristupi reviziji upravljačke strukture u Ini. Za takvu reviziju, koju predviđa Dodatak dioničarskom ugovoru Vlade i MOL-a, krajnji je čas! Naime, u tom dokumentu, koji je u sumnjivim okolnostima ispregovarao i potpisao bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec, u točki 7.6 stoji da će Vlada i MOL kao ugovorne strane revidirati i razmotriti tada novoustrojenu strukturu društva, "kako bi se povećala učinkovitost postupka donošenja odluka, uključujući, ali ne ograničavajući se na svrhu analiziranja mogućnosti monističkog sustava, i to na drugu godišnjicu ili prije druge godišnjice stupanja na snagu tih izmjena i dopuna".

S obzirom da je Dodatak dioničarskom ugovoru stupio na snagu tek pošto je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja 9. lipnja 2009. dala uvjetovanu antimonopolsku suglasnost, ovo su posljednji dani da Vlada i MOL sjednu za stol i počnu nanovo pregovarati o upravljačkim pravima.
Takav zahtjev, koji bi trebao poteći iz Vlade - ne manje važno - dao bi legitimitet nastojanjima hrvatskih članova Nadzornog odbora. Oni već mjesecima donkihotski jurišaju na vjetrenjače, nastojeći se izboriti za prava države - dioničara kojeg MOL po svemu viđenom uopće ne doživljava kao partnera, nego kao smetnju. Vlada za sada šuti, iako je iz točke 7.6 vidljivo da je već mogla zatražiti reviziju upravljačkih prava, ključnog pitanja kada je riječ o kontroli nad kompanijom.

Aktualno loptanje pravnim mišljenjima i način na koji se do njih dolazi pokazuje kakav je zapravo odnos snaga u kompaniji i kako mađarski suvlasnik tretira svojeg partnera. Dosadašnja šutnja Vlade tim više postaje simptomatična. Još jedno "odlučno možda", koje je diplomirana pravnica Jadranka Kosor nedavno izgovorila najavivši "Zakon o 49%", pa odustavši od njega, HDZ si u ovom trenutu ne smije dopustiti, ako ove jeseni želi dobiti izbore.

A tko upravlja Inom već pjevaju vrapci na grani. Ustroj kompanije napravljen je po mjeri MOL-u, koji se svim silama odupire ikakvoj promjeni, želeći što prije stjecanjem većinskog paketa dionica legalizirati ono što je dobio dvojbenim ugovorima. Uostalom, zašto bi u MOL-u i željeli išta mijenjati kada im je godinama tako lijepo išlo - ruku pod ruku s totalnim nesposobnjakovićima i njihovim političkim zaštitnicima na najvišim položajima. To su bila "nezaboravna vremena" tijekom kojih je Ina uglavnom samo držala glavu iznad vode, bilježeći uglavnom nisku dobit ili tonuvši u gubitak koji se mjerio u milijardama.
MOL-u kao da je odgovaralo da kompanija ne bude jaka dok on njome u potpunosti ne ovlada, a neki pojedinci su za to obilato nagrađivani. Nekom začudnom matematikom Ina, uključena u bilancu MOL-a i u gubitaškim godinama MOL-u je donosila dobit. Naravno, ne onakvu kakvu bi donosila sređena, menadžerski vođena naftna kompanija, ali ipak vrlo solidnu dobit. Kako je to moguće, to nikome nije sasvim jasno. Korumpiranim političarima koji su tada u Ini vodili glavnu riječ nije smetalo što se kompanija vodi u Budimpešti, a puko čudo - ili možda pritisak medija - Inu su u tim vremenima spašavali od gubitka najvrjednije imovine.

Strpljivost se MOL-u do sada uglavnom isplatila, no čini se da je ta kompanija neočekivanom javnom ponudom dionica konačno počela pokazivati da gubi živce. Taj potez kao da je iz dubokog sna prenuo Jadranku Kosor, koja se dan danas nije sasvim razbudila. To pokazuje nerazumijevanje složenosti ove situacije i parcijalna rješenja koja iz toga proizlaze, a koja su do sada primjenjivana na rješavanje problema u Ini. Tako je kada igru vodi loša i ulizivačka politika, premalo uvažavajući sugestije stručnih pojedinaca. Pitanje je je li Vlada uopće zamijetila da se u Mađarskoj u pitanju MOL-a i Surgutneftegasa dogodila prava mala revolucija, u kojoj se država protivno svim pravilima zauzela za povrat suvereniteta u energetskom sektoru. Treba li vjerovati da će se premijerka Kosor zauzeti za pregovore o promjeni upravljačke strukture Ine? Poučeni do sada viđenim što možemo drugo reći nego da je i u ovom slučaju moguće očekivati još jedno "Odlučno možda."