Ruski Gazprom i kineska nacionalna naftna kompanija CNPC nakon 15 godina pregovora ovaj su tjedan zaključile povijesni dogovor o opskrbi Kine plinom. Taj dogovor će imati dalekosežan utjecaj na Europu i ostatak svijeta te globalnu energetiku i cijene energije. Prema ugovoru, zaključenom pad patronatom državnih vođa, Gazprom će od početka 2018. godine početi opskrbljivati Kinu plinom, te tako osigurati petinu kineskih godišnjih potreba za tim energentom. Ugovor je potpisan na 30 godina, s isporukama koje bi s početnih 38 milijardi m3 trebale narasti na 60 milijardi m3 godišnje. Cijena plina nije objavljena, no spekulira se da iznosi oko 350 USD za tisuću kubika, što je približno jednako cijeni koju plaća većina europskih zemalja. Rusko-kineski pakt krucijalan je po mnogo čemu, a njegov utjecaj bit će dalekosežan.

Rusija, kojoj prijete ozbiljnije europske i američke sankcije zbog invazije na Ukrajinu, u najjačoj ekonomiji svijeta i svom najvećem trgovinskom partneru našla je moćnog političkog i gospodarskog saveznika. Kini ne treba samo jeftinija energija već i protuteža SAD-u, pa se može reći da je sada, prvi puta nakon Hladnog rata uspostavljena nova globalna ravnoteža moći. Kina će se jeftinijim ruskim plinom u budućnosti "hraniti" više nego znatno skupljim LNG-om koji sada koristi, a njegova veća upotreba imat će pozitivan utjecaj na zagađenje zraka, najveći kineski ekološki problem.

Rusija je s druge strane konačno ostvarila svoj dugo sanjani san - konačno ima moćnog alternativnog kupca za svoj plin. Štoviše, ne samo kupca već i financijera voljnog da Gazpromu unaprijed plati kako bi osposobio bušotine i izgradio potrebne plinovode do Kine. Kratkoročno, Putin ne rješava svoj problem u Ukrajini, ali pokazuje Europi zube. Europa sada treba shvatiti da više nema tako jake karte kada je riječ o formiranju cijena za ruski plin i da će popuste od Gazproma, ishođene pod prijetnjom ogromnih kazni, ubuduće moći znatno teže ostvariti. Ucjene oko Južnog toka također gube svoju snagu jer proizlazi da bi Europi sada trebalo biti još više stalo da osigura neometanu opskrbu ruskim plinom. Dakle, europska pozicija vrlo je osjetljiva i u budućnosti će biti još osjetljivija, odnosno podložnija ucjenama stranih dobavljača plina.

Kako će Europa odreagirati? Treba pogledati kako razmišljaju najjači igrači. Njemačka se naprasno odrekla nuklearki, isforsirala je skupe obnovljivce, upotreba ugljena raste a iscrpljene elektroprivrede gase plinske elektrane. Velika Britanija planira graditi snažnu nuklearnu elektranu, a ovisnost o skupom uvoznom LNG-u želi zamijeniti vlastitim plinom iz škriljaca. Francuska se oslanja na nuklearke i jača ulaganja u obnovljive izvore energije. Velika Britanija i Poljska trenutno su jedine europske zemlje koje dozvoljavaju istraživačka bušenja plina iz škriljaca, dok su Francuska, Njemačka, Rumunjska i Bugarska stavile zakonsku zabranu. Raspoloženje prema plinu iz škriljaca do sada u Europi nije bilo pozitivno, no u svjetlu ukrajinske krize i pakta Rusija-Kina to bi se moglo i trebalo promijeniti.

U procesu hidrauličkog frakturiranja, koji se koristi za pridobivanje plina iz škriljaca upotrebljava se voda obogaćena velikim brojem potencijalno štetnih kemikalija, a njihovo dospijeće u izvore i vodotoke moglo bi u gusto naseljenoj Europi biti kobno. No, i za to postoji tehnološko rješenje koje se europskim zemljama već nudi. Dvije američke kompanije razvile su i uspješno koriste metodu hidrauličkog frakturiranja utiskivanjem tekućeg propana, koji je kompatibilniji s plinskim ležištima nego voda. U propan se ne stavljaju nikakve kemikalije i ne treba ga obrađivati, već jednostavno odlazi u plinovode zajedno s plinom. Europa opravdano sa simpatijama ne gleda na frakturiranje uz pomoć vode, no frakturiranje uz pomoć propana bi ipak moglo biti nešto drugo. Tim više što većina europskih zemalje imaju znatne rezerve plina iz škriljaca.

Ne okrene li se Europa kompromisno vlastitim rezervama, ovisit će ponajprije o ruskom plinu ili, za par godina, o američkom LNG-u, jeftinom plinu iz škriljaca koje će SAD Europi znati dobro naplatiti. Diverzifikacija dobave plinom iz Azerbajdžana Europi pomaže, no ne može osigurati dostatne količine, a razvoj bogatih plinskih nalazišta u Mediteranu još je na 'dugom štapu'. Pokazalo se da skupi obnovljivi izvori, čiji sustav poticaja EU pretromo prilagođava tržištu, ne mogu konkurentno riješiti problem dobivanja jeftine energije. Zbog sve viših cijena energije Europa gospodarski sve više gubi trku sa ostatkom svijeta, na što uzalud godinama upozoravaju ekonomisti. Realizacijom plinskog pakta Rusija-Kina problem konkurentnosti će postati još ozbiljniji. Očito, došlo je vrijeme da se ozbiljnije počne razmišljati o domaćem plinu iz škriljaca...