Na savjetodavni referendum o upotrebi ugljena u termoelektrani Plomin C, snage 500 MW u Labinštini izašlo je samo 38% registriranih birača, a oni koji su izašli gotovo sto posto izjasnili su se protiv ugljena. U javnosti je protumačeno da referendum nije uspio jer je objavljeno da je trebala izaći većina da bi on bio pravovaljan, što za savjetodavni referendum ne vrijedi. Dakle, referendum o TE Plomin C je uspio, jer je većina glasala protiv ugljena, ali kako je izjašnjavanje bilo savjetodavne prirode, vlast mišljenje lokalaca ne obvezuje ni na što. Više je to poruka investitoru da ne dolazi u prijateljsko okruženje, što nije nevažno. Upućene u istarske političke prilike ne iznenađuje osobito tako slaba motiviranost glasača u tom kraju.

IDS godinama mrmori protiv ugljena, ali referendum je tempirao baš uoči parlamentarnih izbora, ali odbacio je mogućnost da se istodobno izjašnjava i o nekim drugim ekološki škakljivim projektima u Istri. Ta je stranka sebi stvorila priliku da dobije nešto političkih bodova uoči parlamentarnih izbora na koje, kako sada stvari stoje, planira izaći samostalno i zatim s par mandata koalirati s pobjednikom. Lokalno stanovništvo, koje uglavnom drži da je nova termoelektrana na ugljen gotova stvar, prepoznalo je licemjerje politike. Tu je i motiv osobne koristi. Tamošnje zajednice i lokalci mogu imati znatne koristi od gradnje tog velikog energetskog objekta koji će godinama puniti smještajne kapacitete, a kada bude izgrađen, "futrat" će lokalne proračune eko-rentom. A, svatko se ipak rukovodi vlastitim novčanikom.

Zapravo se može reći da je ovako poražavajuće malen odaziv na referendum ponajprije udar zelenim udrugama koje su se masovno angažirale protiv tog projekta. Jesu li se zeleni svjesno ili nesvjesno stavili u službu politike ili proizlazi da ih je politika iskoristila? Zeleni su svojedobno bili jako aktivni oko Rockwoola (koji je IDS podržavao) no završili su s prekršajnim i kaznenim prijavama koje su odbačene, ali je samo njihovo podizanje preplašilo narod i stvorio dojam da aktivizam može biti opasan. Kako god, Labinština je, ne iskoristivši u potpunosti snagu mase glasova, zapravo prešutno pristala na ugljen. Ipak, o TE Plomin C još će itekako biti riječi jer za uspješnu realizaciju tog projekta trebat će riješiti još mnogo toga.

HEP je potpisao ugovor o ekskluzivnosti s japanskim Marubenijem u nadi da će do kraja listopada zaključiti ugovor. Termin parlamentarnih izboga nekako je nezgodno blizu.

U dosadašnjim razgovorima s Marubenijem zaključeno je da projekt treba optimirati i racionalizirati u odnosu na HEP-ovo idejno rješenje. Marubeni je sugerirao drugačiji razmještaj postrojenja, manje gabarite te drugačija tehnička i tehnološka rješenja, što bi donijelo uštede od čak 15%. No, da bi se te izmjene mogle primijeniti trebat će mijenjati četiri od pet lokacijskih dozvola koje je HEP ishodio. Također, trebat će mijenjati koncesiju na pomorskom dobru, a HOPS će morati rješavati brojne detalje oko priključka na elektroenergetsku mrežu. Ipak, za realizaciju projekta Hrvatskoj će ključno biti ishoditi od Europske komisije zeleno svjetlo za sklapanje ugovora za otkup električne energije (PPA - power purchase agreement), kojima Europa nije naklonjena jer se smatra da narušavaju tržišnu utakmicu. Naime, isprva je bilo zamišljeno da HEP od strateškog investitora otkupi polovinu proizvedene struje, dok bi ostatak bio ponuđen tržištu.

Pokazalo se da bi u tom slučaju cijena struje bila iznimno visoka, pa su razmatrane drugačije opcije, da bi se na koncu došlo do varijante s dugoročnim otkupom sve proizvedene energije, a riječ je o 3,6 TWh godišnje. Tako izračunata cijena prihvatljiva je za HEP, no tim je aktualnije pitanje tržišnog natjecanja, odnosno stavljanje strateškog investitora u povoljniji položaj u odnosu na druge sudionike na tržištu. Drugim riječima, s obzirom da je HEP tvrtka u državnom vlasništvu, koja drži 85% tržišta električnom energijom, pitanje je je li potpis takvog ugovora za otkup struje nedopuštena državna potpora koja zatvara tržište električnom energijom.

Naime, HEP u Hrvatskoj ima ekskluzivitet u proizvodnim pogonima, u kojima proizvodi i na tržište stavlja 95% svoje proizvedene energije, a HEP-ova konkurencija nema mogućnost kupiti energiju iz domaće proizvodnje. To se trebalo promijeniti stvaranjem burze električne energije na kojoj bi se HEP pojavio kao market maker, no čini se da će HEP na tržište staviti samo mali dio svoje proizvodnje.

Položaj monopolista na liberaliziranom tržištu sve je teži, pa je i ulazak u investicije u energetske projekte sve rizičniji, jer proizlazi da je za sigurnost opskrbe sve više zaduženo tržište.

HEP više strujom ne opskrbljuje Aluminij, koji je "gutao" gotovo 1 TWh, a na tržištu je skoro 1 TWh energije iz obnovljivih izvora s prvenstvom otkupa i tendencijom sve veće proizvodnje. Računa se da je HEP do sada od konkurencije izgubio 2,3 TWh. Nadalje, HEP ODS kao pružatelj univerzalne usluge ove će godine morati 25% energije nabaviti na natječaju, po transparentnim uvjetima, čime se otvara mogućnost da HEP ostane bez 1,6 TWh opskrbe. Cinici će reći da elektroprivredi koja tako snažno ovisi o uvozu svaki gubitak tržišnog udjela popravlja bilancu, dok drugi već zdvajaju nad njezinom budućnošću, jer zadnjih godina HEP je sve manje uvoznik. U tom svjetlu, sve investicije u nove energetske objekte, ako ih uopće bude, moraju biti konkurentne i isplative, jer će u protivnom unazaditi elektroprivredu i pretvoriti je u jeftinu privatizacijsku metu.