Od Nove godine država daje slobodu trgovcima da određuju cijena naftnih derivata. To namjerava postići novim Zakonom o tržištu naftnih derivata koji će zapravo preslikati pravila Europske unije, gdje je tržište liberalizirano. Do sada su se cijene mijenjale svaka tri tjedna, a okvire je određivalo resorno ministarstvo. U tom kratkom periodu cijene su mogle maksimalno rasti tri posto i padati šest posto, a razlike među tvrtkama bile su više-manje zanemarive.

Kupci su se pri odluci gdje tankati vodili prije svega kvalitetom usluge, odnosno vlastitom procjenom koje gorivo omogućuje nabolje performanse automobilu koji voze. Ubuduće, kupci će morati biti svjesni da će se cijene naftnih derivata mijenjati na dnevnoj bazi, pa i nekoliko puta dnevno, posebno na frekventnijim crpkama na autocestama i u gradovima. Ujutro će biti skuplje tankati nego navečer jer se trgovci vode logikom frekventnosti prometa, odnosno da će kupci češće tankati na putu za posao, nego kasno noću. Isto tako, izvjesno je da će cijena goriva narasti na otocima, prije svega iz logističkih razloga.

Pratiti cjenovne oscilacije kupcima će biti praktički nemoguće i zato se mnogi s razlogom pitaju hoće li ove promjene dovesti do rasta cijena goriva. Da, cijene goriva će sigurno porasti, a njihovo buduće kretanje imat će veze s kretanjem cijene nafte i derivata na tržištu, kretanjem tečaja i kojekakvim troškovima poslovanja. Poraste li cijena nafte opet na rekordne razine, hrvatski vozači će to itekako osjećati brže i više nego što su osjećali sada, iako država sebi Zakonom namjerava zadržati pravo da, u takvim slučajevima, na period od 90 dana propiše najveću moguću cijenu derivata. Dugoročne skrupulozne kontrole cijena kakvu poznajemo danas, na žalost kupaca neće biti.

Rast cijene i na koncu rat cijenama pratit će veća borba trgovaca za kupce, a tu će kvaliteta usluge doći u prvi plan. Benzinska postaja koja daje dodane vrijednosti u vidu praonice automobila, dućana, caffe bara, restorana i slično dobit će na cijeni. Takvih postaja na tržištu još nema dovoljno, a to znači da će promjena načina formiranja cijena dovesti do rasta investicija u tom sektoru, što je za nacionalnu ekonomiju pozitivno. Istodobno, rast cijena koji se kratkoročno može očekivati mogao bi osnažiti trgovačke lance da se snažnije uključe u ovaj segment poslovanja i "naslone" samoposlužne benzinske postaje na veći broj svojih trgovačkih centara. Za sada je to učinio samo Konzum.

Iako i sami trgovci sada tvrde da veće cjenovne potrese ne treba očekivati, treba znati da maloprodaja naftnih derivata u Hrvatskoj nije visokoprofitabilni posao. Na litri benzina trgovci zarađuju znatno manje nego u mnogim europskim državama, jer država regulira cijene i za sebe otkida velik dio kolača. Prihodi u proračun od naftnih trošarina smanjili su se u zadnjih pet godina više od 600 milijuna kuna jer ljudi štede na gorivu koje je u međuvremenu poskupjelo za 20-ak posto. Ministar financija nedavno je smanjio marže trgovcima i povećao davanja u proračun. Iako država daje autoceste u koncesiju, trošarine od 0,6 kuna po litri (koje sada idu autocestama) nema se namjeru odreći. Što ostaje trgovcima? Profitne marže na dizelu i benzinu najniže su u Europskoj uniji, čak 50% manje nego u Mađarskoj ili Češkoj i upola manje nego u Austriji.

Stoga će novogodišnja promjena trgovcima biti logična podloga da pokušaju obrnuti taj trend podižući cijene derivata kako bi podebljali svoje profite. Iz tih profita širit će poslovanje i mrežu, dopuste li im to uopće ovdašnji rigidni uvjeti za otvaranje benzinskih postaja.

Iz iskustava Zapadnih zemalja na državi je da razmisli o uvođenju kontrolnih mehanizama koji bi spriječili zloupotrebu monopola na brojnim lokacijama te pojavu kartelskog udruživanja trgovaca. Tu bi dugoročni angažman Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja bio vrlo dobrodošao.

Njemačka je pod pritiskom građana lani, kada su cijena derivata divljale, osnovala poseban ured u okviru svojeg tržišnog regulatora. To tijelo osnovano je kako bi prozrelo taktiku kojom se trgovci služe pri određivanju cijena derivata na više od 14.000 crpki u toj zemlji, jer ima jasnih indicija da se pri tom vode netržišnim razlozima. Kada se cijena goriva mijenja na satnoj bazi, zaista je teško kontrolirati je li ona određena na transparentan ili spekulativan način, zar ne?

Mnogi su osnivanje takvog ureda nazvali birokratskim mazanjem očiju, poučeni činjenicom da je njemački regulator tržišta još 2011. ustanovio da si pet velikih vlasnika benzinskih crpki u toj zemlji uopće nisu konkurencija. Dokaze o ilegalnom dogovaranju cijena nisu uspjeli pronaći, ali ipak su sudski prijavili naftaše za previsoke cijene na crpkama. Dakle, njemačko iskustvo je još jednom dokazalo da je kriza dobra podloga za spekulacije. U pokušaju uvođenja reda Austrija i dijelovi Australije odredili su da se cijena na crpkama može mijenjati samo jednom dnevno, no veći efekt na snižavanje cijena je izostao.

Europska iskustva su pokazala da se za kupce najpovoljniji model određivanja cijena pokazao upravo ovaj hrvatski, koji se ubrzo napušta pod pritiskom Europske unije. Ne treba sumnjati da će država na liberaliziranom tržištu derivata išta izgubiti, dapače, ona se za sebe uvijek dobro brinula. Ako cijena goriva poraste, državi će opet pripasti i trošarina, i PDV na trošarinu. Taj vrlo diskutabilni porez na porez AZTN godinama ne preispituje, a trebao bi. I zato se s obzirom na sve ovo valja zapitati što će zapravo kupci zaista od Nove godine dobiti. Ili ipak izgubiti. Hrvatska je na samom početku procesa liberalizacije u ovom tržišnom segmentu pa se može očekivati da će biti vrlo "veselo" kada cijene zaplešu svoj spiralni ples.