Vlada je u posljednji čas odustala od izmjena Zakona o privatizaciji Ine kojima bi propisala da do ulaska u Europsku uniju ni jedan dioničar ne može steći više od 49% udjela. Najavivši donošenje takvog zakona prošli utorak, da bi 4 dana kasnije naprasno odustala, ispričavši se iščekivanjem rezultata istrage Državnog odvjetništva debakl je kakav si Jadranka Kosor nipošto nije smjela dopustiti. "Odlučno možda" u ovom slučaju jednostavno ne prolazi, tim više što je situacija prepuna indicija i prilično jasna svima koji mjesecima prate bitku za Inine dionice.

"Slučaj Ina" plastično je pokazao pukotine u Kosoričinoj Vladi i niz grešaka u koracima, što samo pokazuje nedostatak šire strategije da se popravi šteta nastala do sada potpisanim ugovorima s MOL-om, te svim posljedicama koje su iz toga proizišle. Čim se pojavila sumnja da MOL stoji iza sumnjivih kupnja dionica trebalo je postaviti otvoreno pitanje mađarskom partneru da se izjasni po tom pitanju, pa čak i zatražiti od njega da javno podupre Vladu u nastojanju da raščisti situaciju u interesu svih dioničara. Nema razloga da MOL to odbije, ako je čist.

Šef MOL-a Zsolt Hernadi već dan nakon najave zakonskih izmjena na večeri je ugostio europske diplomate, i, očigledno, poduzeo grozničavu diplomatsku aktivnost koordiniranu s mađarskom vladom kako bi zaštitio svoje ulaganje u Hrvatskoj. MOL je angažmanom jasno pokazao svoj interes i namjere. O "medijskim navodima" da je manipulira Ininim dionicama MOL se izjasnio s nekoliko dana zakašnjenja, međutim zanimljivo je da nije naveo da podržava aktivnosti financijskog regulatora i DORH-a u rasvjetljavanju slučaja.

Istovremeno, premijerka Kosor je pokazala da se njena Vlada uopće nije pripremila za očekivani pritisak iz EU, a diplomacija uopće nije odradila svoj posao. Iako je imao nekoliko dana za akciju, Gordan Jandroković niti dan prije "donošenja" tog zakona nije našao za shodno o Vladinim namjerama upoznati šefa Europske Komisije u Zagrebu, a kamoli privući veleposlanike na Vladinu stranu. Ako nije napravo niti taj osnovni korak, što je uopće učinio Jandroković? Europska Unija će u sporu države članice sa državom nečlanicom uvijek stati na stranu svoje članice i bilo je očekivano da će nastati krš i lom čim Vlada izjavi volju za takvom protekcionističkom mjerom.

I koliko god se u subotu na Vladi nastojao stvoriti dojam da će se na izmjene Zakona o privatizaciji Ine ići nakon dovršetka istrage DORH-a, čini se da je riječ samo o kupovini vremena dok se prašina ne slegne.
S obzirom na viđeni nedostatak strategije i stihijsko postupanje, čini se nevjerojatnim da se Hrvatska na sličan odlučan potez drzne kad Poljska uskoro preuzme predsjedanje EU-om. Čak i puno važnije pitanje Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP-a) još 2006. palo je pod teretom građanima sve manje prihvatljivih vezanih trgovina napravljenih radi ulaska u EU. Iscrpljujuća "navlakuša" iz Bruxellesa se nastavlja, a u medijima su već počele oprezne najave kako od zatvaranja pregovora u lipnju neće biti ništa. Što više Vlada popušta, to se od nje više traži i tako je već godinama, zbog čega Hrvatska obara sve rekorde kao zemlja koja, uz Tursku, vodi najdugovječnije pregovore s Unijom od njenog osnutka.

U tom svjetlu ni u "slučaju Ina" ne treba se nadati revolucionarnom prevratu, već prije, nastavku rovovskog rata između dva partnera, pri čemu država konačno nastoji konzumirati svoja prava u Ini, a MOL nastavlja s besmislenim opstrukcijama pa i na najbenignijim stvarima, kao što je prisustvovanje članova Uprave sastancima Odbora izvršnih direktora.

Puno bi pametnije bilo da premijerka Kosor konačno počne razmišljati nekoliko koraka unaprijed i razradi kvalitetnu strategiju što želi postići svakim svojim potezom. Za to valja prethodno definirati što Vlada ustinu želi u energetskom gospodarstvu i što se želi od nacionalne naftne kompanije: je li bitniji profit ili socijala, trebaju li nam dvije rafinerije ili samo jedna, reinvestiranje dobiti i jačanje kompanije, nove investicije. Ili je prioritet puniti poluprazni državni proračun. Sličan slučaj je i s HEP-om, iscrpljenim energetskim divom ogrezlim u kriminal koji godinama ne uspijeva pokrenuti razvojne projekte. Bez strategije srljat će se i napikavati bez smisla, kraja i konca, na svoju sramotu i štetu kompanije, države i svih vlasnika, čemu uostalom svjedočimo iz dana u dan.