Od srpnja iduće godine, s ulaskom u Europsku uniju i u Hrvatskoj će se prestati prodavati klasične žarulje sa žarnom niti, a sve pod egidom štednje energije i borbe protiv globalnog zatopljenja. Umjesto njih građani će moći birati između najpovoljnijih, ali i dalje vrlo skupih štednih žarulja, te još skupljih halogenki i LED rasvjete, koja se može smatrati luksuzom. Europska unija od 2009. postupno je prestala s proizvodnjom klasičnih žarulja, a reakcije građana bile su izrazito negativne. Otkada je donesena sporna direktiva koja ih zabranjuje, građani su počeli stvarati zalihe pa su se cijene klasičnih žarulja udvostručile.

Istodobno, cjenovno najbliža alternativa, ona u skupim štednim žaruljama, postala je znatno skuplja! Zapadni mediji bilježe da su cijene štednim žaruljama u Velikoj Britaniji od 2009. porasle za 25 do čak 50%, ovisno o prodavaču. Uzalud su proizvođači štednih žarulja govorili da je problem u skupom fosforu iz Kine - svima je jasno da je riječ o iskorištavanju monopola, zaradi na građanima koji zapravo baš i nemaju izbora, posebno ako nemaju novaca. Žarulje su odavno ne meti kapitalističkog načina razmišljanja, koji se od samog početka okomio na proizvod koji svi moraju imati, želeći ga učiniti potrošnom robom. U tome su, dakako, uspjeli. Još 1924. tada vodeći međunarodni kartel proizvođača žarulja Phoebus, dogovorio se da će koristeći znatno nekvalitetnije materijale za izradu žarulja sa žarnom niti, prepoloviti njihov vijek trajanja koji je iznosio više od 2.000 sati, što je i učinio. Za usporedbu, žarulje sa žarnom niti proizvedene u Rusiji i bivšem komunističkom bloku imale su radni vijek dulji od 2.000 sati, dok klasične kineske žarulje svijetle oko 5.000 sati. Istodobno, najstarija žarulja na svijetu, snage 4 W s ugljičnom niti svijetli i danas, nakon 111 godina!

Klasična žarulja sa žarnom niti inovacijama se može poboljšati i može joj se produljiti vijek na čak 17 godina, što je patentom dokazao Nijemac Dieter Binninger 1975., stoga je teško vjerovati da se silna europska pamet ne bi mogla upotrijebiti da se poveća ekonomičnost klasične žarulje, kako bi trošila manje struje i imala manje toplinske gubitke. Umjesto toga Europska unija građane prisiljava na kupnju štednih žarulja, o čijoj potencijalnoj štetnosti za zdravlje se srećom sve više govori. Naime, za razliku od netoksičnih materijala od kojih su napravljene žarulje sa žarnom niti, štedne žarulje sadrže živu. Žive u svakoj takvoj žarulji ima 3 do 5 mg, a u slučaju razbijanja štedne žarulje u zrak se ispuštaju toksične živine pare. Hrvatski zavod za toksikologiju konstatira da je živa "reproduktivno toksična kemikalija, vrlo otrovna udisanjem, kod koje postoji opasnost od teškog oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem". Stoga na svom webu savjetuje da se u slučaju razbijanja štedne žarulje odmah otvore prozori, a nakon dobrog prozračivanja ljepljivom vrpcom pokupe ostaci stakla i prah, koje treba odložiti u zasebnu vrećicu. Tu vrećicu treba staviti u još jednu vrećicu, a takav opasan paketić nipošto ne treba stavljati u komunalni otpad, već ga treba dati na zbrinjavanje u reciklažno dvorište ili tvrtki ovlaštenoj za skupljanje opasnog otpada!

No, to nije sve, štedne žarulje emitiraju električni smog i treba ih koristiti u prostorijama koje se često provjetravaju. Istraživanja su pokazala da ih nije preporučljivo dugo koristiti u blizini glave ili u svjetiljkama pored dječjeg krevetića, jer njihovim radom se emitiraju neki štetni i nadražujući spojevi (fenol, stiren, naftalin). Korisnici štednih žarulja, osim na loše svijetlo žale se na zdravstvene tegobe poput poteškoća s disanjem i vrtoglavice, osip, glavobolje, poteškoće sa spavanjem, pa čak i epileptičke napade. Znanstveni dokazi protiv štednih žarulja se gomilaju, a tu se ne radi o nekakvim opskurnim teoretičarima zavjere, već o ozbiljnim znanstvenim institucijama. Ono što uopće nije jasno je zašto sva ta upozorenja nisu jasno navedena na ambalaži štednih žarulja?! Zašto ne postoje uputstva za njihovu upotrebu? Zašto svima nije poznato da takve žarulje treba mijenjati doslovce u rukavicama i kako postupati u slučaju da se žarulja razbije? Zašto Europska unija - ista ta koja brižljivo standardizira veličinu krastavaca za kiseljenje - ne vodi računa o zdravlju svojih građana?!

Bivši češki predsjednik Vaclav Klaus ukidanje klasične žarulje proglasio je manipulacijom slobodama građana, gunđajući protiv ekologista koji siju paniku i pothranjuju lažni mit o globalnom zatopljenju. O tome bi se itekako imalo što reći, ali ne ovom prilikom. Takav nevjerojatan primjer kršenja ljudskih prava nema usporedbe u Europskoj uniji i suvremenom svijetu. Iako svi znaju da je čips štetan jer diže kolesterol u krvi, osiguravajući istodobno nezdravu hranjivost u masnoćama i ugljikohidratima, nikome ne pada na pamet da ga zabrani zakonom. Eventualno će, kao Mađarska, povećati porez na tu junk hranu, nastojeći tako destimulirati građane da se nezdravo hrane. Međutim, sa žaruljama građani nemaju pravo izbora, nema inovacija ili poreza na klasične žarulje, kao ni poticaja za kupnju kvalitetnije alternative, nema velikih (i zdravih) programa štednje energije, već je tu - ZABRANA. Zašto je to tako, teško je dokučiti.