Ovih dana mediji su puni afera u energetskom sektoru. Mjesecima se kuhalo s obvezom ugradnje razdjelnika bez prethodne analize isplativosti i zatim je eksplodiralo baš nakon parlamentarnih izbora. Sada se kotrlja priča da su kvote za postrojenja na biomasu popunjene velikim projektima povezanim s bivšim zaposlenicima u Ministarstvu gospodarstva, a iskrsnuo je i novi nastavak "stare" priče o tome kako je Spectrum dobio pravo eksploatirati državne geološke podatke za istraživanje ugljikovodika. Tinta se na jednom naslovu još nije osušila kad se u medijima pojavljuje novi "krimen". Kad je krenula priča s razdjelnicima čule su se zezancije da se nije valjda "posao dogovarao s Angelom Merkel". To je trebalo biti smiješno svima koji su istresli par tisuća kuna, a uštedili nisu ništa. Na temu biomase nije se čula ni riječ, a kad je Spectrum u pitanju, bivše vodstvo MINGO-a brani stav da je riječ o odličnom poslu za Hrvatsku, ali to ne potkrijepljuje adekvatnim detaljnim tumačenjima, iako je za to uistinu sazrelo vrijeme. Sada više nego ikada. Ugovori su objavljeni, a ono što u njima piše ostavlja loš okus u ustima. Drugi HNS-ov politički partner u bivšoj Vladi šuti kao da ga se cijela priča ne tiče. To što se sada pojavljuje u medijima u pecepciji ljudi valjda bi trebalo potpadati pod uobičajeni folklor kod svake promjene vlasti, kada oni koji dođu otkrivaju prljavo rublje bivše vladajuće garniture. Pa, što onda, oguglali smo već, za četiri godine čitat ćemo neke nove priče. I tako u ciklusima unedogled... Onima koji prate što se događa ostaje da se pitaju hoće li se ili ne angažirati mjerodavne službe koje su akteri tih triju priča zazivali u svakom od pojedinih slučajeva. Ili je to samo spin od kojega netko drugi treba imati koristi... 

U osnovi, iluzorno je očekivati pravdu ili prevednost u Hrvatskoj. Riječ "poduzetnik" u nas se nepravedno poistovjećuje s rječju "kriminalac", što u bjesnilo dovodi sve njih koji u muci zarađuju kruh za obitelj u nestimulativnoj i birokratiziranoj atmosferi. Optužbe za neregularnosti pa i kriminal svakodnevica su u našim medijima već dvadesetak godina. Čini se da što je veći iznos štete načinjene društvu, to su veće šanse da odgovorne osobe iz toga izađu nekažnjene ili s minimalnim kaznama. Tjednik Lider nedavno se dobro našalio s brojkama - materijalnu štetu utvrđenu u do sada otkrivenom gospodarskom kriminalu doveli su u korelaciju s danima koje su akteri kriminala proveli u zatvoru, a došlo se do zaključka da je upravo kriminal zanimanje iz kojega se najbolje može zaraditi. Ako me pamćenje ne vara, dan u zatvoru vrijedan je oko 70.000 kuna. No, zašto ovo pišem? Pišem zato što je pravi puno ozbiljniji i dugoročno opasniji problem posvemašnji gubitak povjerenja da ljudi na odgovornim mjestima zastupaju interese društva. Ljudi u Hrvatskoj donekle vjeruju jedino vojsci i Crkvi - vojsci zato što nas je obranila u Domovinskom ratu i Crkvi zato što još uživa određeni ugled, iako je i tu bilo koješta. U pravilu, ljudi nimalo ne vjeruju političarima, investitorima, krupnom kapitalu - ili bilo kojem kapitalu - uvjereni da je sustav napravljen da korumpira, zezne, prijeđe, prevede ljude "žedne preko vode," opljačka i osiromaši svakoga tko se nađe na putu interesima neke grupe ljudi. 

Energetičari se često svisoka snebivaju nad niskim povjerenjem javnosti oko energetskih projekata, često zanemarujući duboke ožiljke koje su kojekakve afere, najčešće nerazriješene, ostavile na ugledu našeg pravosuđa i povjerenju u institucije, tvrtke i funkcije. Kao da bi povjerenje koje im javnost ukazuje kod raznoraznih projekata trebalo biti slijepo, jer eto, to je struka. Nije to tako jednostavno. Neugodna priča o Spectrumu nije nova, stara je par godina a zbog nje je cijeli projekt istraživanja ugljikovodika na Jadranu u startu dobio negativne konotacije. I sa savršeno transparentnim procedurama bilo bi iznimno teško privoljeti javnost da benevolentno sagleda "pro i contra" tog osjetljivog energetskog projekta. Ovako kako je to počelo, sumnja javnosti u dobru volju države je posijana u samom začetku i iz nje nije ni mogao izniknuti zdrav projekt. Cijena nafte je niska, a Hrvatska nije nikakva Norveška, niti će to ikada postati. Ipak, možda će za pet-deset godina opet netko potegnuti priču eksploatacije na Jadranu jer ne postoje stari i novi energetski projekti, kako je ovih dana jedan vladajući političar pametno rekao. Što će se dogoditi tada? U kolektivnoj memoriji ostat će upisana "afera Spectrum". Mlijeko je proliveno, povjerenje je narušeno.