Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, vlasnici Tvornice lakih metala iz Šibenika (konzorcij Adrial), Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), predstavnici Šibensko-kninske županije i čelništvo HEP-a ovih dana pokušavaju postići nešto što je zaista teško izvedivo. Naime, pokušavaju iznaći model prema kojem bi HEP zaključio profitabilni ugovor za prodaju električne energije TLM-u, koji će tu struju dalje transferirati u Aluminij iz Mostara koji će mu zauzvrat prodavati aluminij. Sporni ugovor koji je konzorcij Adrial (koji čine Dalekovod, Zagreb-Montaža i Aluflex Pack i Feal iz Širokog Brijega) u svibnju 2010. usaglasio s HEP-om do sada su sve instance odbile potvrditi. Prema tom dogovoru, cijena struje ugovorno je vezana uz cijenu aluminija na londonskoj burzi i tečaj eura i dolara. Nepotpisani ugovor, za razliku od prethodnog, ima sigurnosne mehanizme koji bi trebali osigurati HEP od mogućih gubitaka na cijeni energije. Prema dogovorenom, cijena energije TLM-u ne može biti viša od tarifne cijene, ali ni niža od 62 posto tarifne cijene, a pritisak je da TLM-u cijena bude ispod proizvodne i tržišne, dakle, što manja. Sada HEP TLM-u električnu energiju prodaje po starom ugovoru, po prosječno 32 eura po MW h. Za usporedbu, prosječna cijena povlaštenog kupca na visokom naponu u Hrvatskoj iznosi 48 eura po MW h.

Da bi bio "u plusu", HEP nikako ne bi smio ići ispod svoje prosječne proizvodne cijene, a ona je očigledno iznad cijene namijenjene TLM-u i iznosi 40 eura po MW h. To očito nije tako sjajan ugovor za HEP. Osjetljivosti poslovanja s TLM-om i novog ugovora svjesni su svi, prije svega Leo Begović koji kao predsjednik Uprave HEP-a ne želi preuzeti odgovornost za sklapanje ugovora koji je svojedobno "došao glave" bivšeg predsjednika Uprave Ivana Mravka, koji bi zbog cijelog slučaja mogao ostati bez slobode.

Međutim, ni ostale instance nisu spremne snositi odgovornost. Glavna skupština HEP-a u liku ministra gospodarstva Đure Popijača u lipnju 2010. odbila je dati suglasnost Begoviću za sklapanje novog ugovora, pravdajući se da to nije njezin posao jer je riječ isključivo o poslovnoj odluci u ingerenciji Uprave. On se zatim za suglasnost obratio Nadzornom odboru HEP-a, ali i on je odbio taj „vrući krumpir“, a slično je reagirala i premijerka Kosor koja je također rezolutno odbila da Vlada HEP-u da suglasnost za potpis ugovora s TLM-om. Tijekom ljeta Begović je čak konzorciju Adrial poslao pismo kojim ga obavještava da će HEP obustaviti isporuku struje TLM-u 1. rujna, nakon čega su opet bez uspjeha sjeli za stol.

Leo Begović se time našao u pat-poziciji – ili će sam kao predsjednik Uprave HEP-a preuzeti odgovornost za novi ugovor s TLM-om, nadajući se da on neće oštetiti HEP, ili će raskinuti ugovor s TLM-om, a Aluminij iz Mostara struju će morati kupovati na tržištu po tržišnim uvjetima, kao uostalom i TLM aluminij za svoje potrebe. HEP se stoga obratio AZTN-u koji je dao jedino zakonski moguće mišljenje - negativno! Zaključeno je da način ugovaranja odstupa od uobičajenog i s obzirom da je država vlasnik HEP-a, prodaja struje TLM-u po cijeni ispod tržišne može predstavljati državnu potporu koja nema temelja u Zakonu o državnimpotporama. Uz to, AZTN je podsjetio da već provodi postupak ocjene restrukturiranja TLM-a koji će obuhvatiti i ocijeniti sve potpore dobivene prije i nakon privatizacije, pa i isporuku energije.

AZTN će tu imati puno posla jer je država do sada itekako pogodovala konzorciju Adrial. TLM je u privatizaciju ušao s temeljnim kapitalom vrijednim 552 milijuna kuna i obvezama od milijardu kuna. Glavnina tih obveza novim je vlasnicima otpisana, među njima i dug HEP-u od 150 milijuna kuna, koji je država "nadoknadila" JANAF-ovim dionicama koje su u trenutku prijenosa na tržištu vrijedile 59 milijuna kuna. Samo na prodaji električne energije ispod tržišne cijene HEP je od 2008. do početka 2010. oštećen za iznos koji se procjenjuje na oko 600 milijuna kuna, a od početka 2010. dodatnih 100 milijuna kuna. S tim novcem mogla su se "napraviti čuda". Zanimljivo je da Aluminij iz Mostara, koji ispodobno dobiva jeftinu energiju od TLM-a istu tu u Bosni i Hercegovini plaća po tržišnim uvjetima i od toga ne pravi pitanje! Aluminij je, naime, u studenom 2010. sklopio ugovor za dobavu struje u 2011. vrijedan 49 milijuna kuna, a cijena je dogovorena po aktualnim tarifama koje određuje tamošnji regulator (FERK).

Sada se očigledno opet očajnički traži način da na račun jeftine struje proizvodnja u Šibeniku ne stane i da se spasi tisuću radnih mjesta u jednoj gubitaškoj privatnoj kompaniji i subvencionira proizvodnja također poluprivatizirane kompanije u drugoj državi. Hoće li se HEP-ovi gubici na TLM-u prelomiti na račun cijene električne energije za kućanstva i na račun drugih velikih kupaca koji nemaju tu sreću (ili veze?!) da im država daje ovakve (nezakonite) subvencije? U slučaju TLM-HEP nema puno mudrosti i trebalo bi postupati po principu da za sve vrijede ista mjerila, odnosno ako i druge hrvatske tvrtke ne mogu ostvariti istu subvenciju - a ne mogu - onda je ne treba omogućavati ni jednoj jer joj se tako pogoduje na štetu ostalih. Umjesto toga, država je izgleda sklonija selektivnom mjerom financijski degradirati ionako iscrpljenu nacionalnu elektroprivredu i ponižavati sve one koji pošteno plaćaju račun za električnu energiju PO TRŽIŠNIM CIJENAMA.