U samo dva mjeseca popunjena je cijela ovogodišnja kvota za integrirane fotonaponske sustave, one postavljene na postojeće građevine. Ovogodišnja kvota za integrirane Sunčane elektrane iznosi 15 MW, što je za 5 MW više nego u 2012. godini, no pokazalo se da interes premašuje sva očekivanja. Ta dobra vijest pokazatelj je ogromnog interesa i vjere tvrtki i građana s viškom casha da i u ova gospodarski loša vremena novac mogu oploditi ulaganjem u Sunčevu energiju. No, iako je interes velik, pitanje je realizacije velikog broja projekata koji za sada postoje samo na papiru. S HROTE-om su potpisani ugovori za 15 MW za FN projekte, no i dalje je činjenica da se projekti sporo realiziraju i da se poticaji isplaćuju samo za tek 3,8 MW instalirane snage. Tu brojku podiže nekoliko većih Sunčanih elektrana koje su realizirane po povećanoj cijeni poticaja koji su vrijedili do studenoga prošle godine. Kvota za velike FN elektrane, snage do 300 kW, postavljena na 5 MW nije ispunjena u 2012., a ni za kvotu od 10 MW u 2013. godini nema interesa investitora.

Brojka o samo 3,8 MW fotonapona u sustavu poticaja ipak više govori o pravoj situaciji na tržištu jer ukazuje da je kod ulagača prisutno dosta spekulacija. U Registru OIEKPP velik je broj projekata, a neki su upisani još 2010. i do danas nisu realizirani. S obzirom da ugovor o korištenju elektroenergetske mreže, koji se potpisuje s HEP ODS-om, vrijedi čak dvije godine, pokazalo se da je najvažnije zauzeti kvotu i osigurati dobar poticaj za prvih 14 godina od dana puštanja u pogon. I zatim samo treba čekati ili, na primjer, pokušati prodati dobar projekt, što se već počelo događati u tom sektoru, kažu upućeni. Fotonaponski sustav od 10 do 30 kW može se izgraditi za dva mjeseca, no kako cijena opreme stalno pada, oni koji su ušli u kvotu čekaju zadnji trenutak ne bi li duže zarađivali na poticajima. Struka koja pokušava svoj kruh zaraditi u tom sektoru smatra da se kvota za OIE treba popunjavati prema napravljenim projektima. Odnosno, valjanost ugovora o korištenju mreže trebala bi se mjeriti u mjesecima, kako bi istinski potakla brzu realizaciju projekata. Pa, tko ne izgradi i priključi svoj sustav u roku, neka plaća penale za kašnjenje! Ovako, na papiru sve izgleda obečavajuće, a puno toga ostaje nesređeno, dok je rizik da jednog dana neće biti novaca za poticaje svakim danom sve veći.

S obzirom da je kvota za integrirane Sunčeve elektrane popunjena, država je odlučila da će u roku mjesec dana izaći s nekim rješenjima kako bi odgovorila na veliki interes investitora. Izgledno je da bi se kvota za integrirane sustave za ovu godinu mogla povećati, kao i frekventnost korigiranja poticajnih naknada. Istodobno, zatražit će se značajno povećanje cijene naknade za OIEK koja se prikuplja od građana na svakom računu za struju. To samo po sebi nije loše, dapače. No, treba uzeti u obzir da se s aktualnom cijenom poticaja kvalitetni mali FN sustavi u Dalmaciji zaista isplate za pet - šest godina, dok je na kopnu isplativost nešto manja, no i dalje je to otprilike sedam - osam godina. Nakon toga, ostaje čista zarada. I to vrlo dobra. Pokazuje se da bi država trebala zaštiti građane od spekulanata i potaknuti ulaganja istodobnim povećanjem naknade za OIEK, smanjenjem poticaja i skrupuloznijim pritiskom na realizaciju potpisanih ugovora s HROTE-om. Povećanjem kvota i naknada, a bez pritiska na realizaciju projekata problem s manjkom novca za poticaje dugoročno bi se mogao samo produbiti.

Sa samo 3,8 MW instalirane snage i 15 MW potpisanih ugovora Hrvatska se nije preinvestirala u fotonaponu. Daleko smo od Slovenije sa 163 MW instalirane snage početkom listopada 2012., ili jedne otočke Grčke, koja mjesečno u sustav priključi 64 MW. Kao mediteranska zemlja jednostavno si ne možemo dopustiti luksuz da ne iskoristimo svoj geografski položaj u cilju postizanja energetske neovisnosti za kojom sve pametne države žude i na kojoj mnoge predano rade. Obnovljivi izvori u tome su najbolje oružje, a fotonapon je idealan jer se energija troši na mjestu proizvodnje, a njena proizvodnja je predvidljiva. Čak 15 europskih gradova radi na uklanjanju prepreka za masovnu primjenu fotonapona u gradovima, a riječ je o implementaciji "pametnih mreža" koje omogućavaju implementaciju inovativnih rješenja i veći broj priključaka bez dodatnih ulaganja u izgradnju mreže. Zašto se Zagreb ne bi uključio u tu inicijativu i zašto HEP ODS ne bi podržao domaća informacijsko-komunikacijska rješenja u tom sektoru, tim više što to može biti i dobar izvozni proizvod? Hrvatsko kaskanje za svijetom u "obnovljivima" može se pretvoriti u prednost ali ne na način da se novac građana nekontrolirano odlijeva u privatne džepove. Samo treba pametno odigrati jer sve je više-manje poznato.