Bivši premijer Ivo Sanader počinje se suočavati s posljedicama svog načina vladanja državom. Iz Državnog odvjetništva izašle su prve optužnica na njegov račun, ona vezana za Hypo banku i ratno profiterstvo. Ovoga je tjedna ispitan i za slučaj Ina te tvrdi da nema nikakve veze s navodnim MOL-ovim isplatama 10 milijuna eura mita posredničkim tvrtkama u zamjenu za kontrolu nad kompanijom. Njegov branitelj kaže da je posve normalno da onaj tko kontrolira veći broj dionica, ima i veća upravljačka prava, no to u Ini nije bio slučaj - MOL je dominantna upravljačka prava imao i kad je u portfelju držao 25%+1 dionicu, da bi s 44% suvereno zagospodario Inom. Sanaderovo poricanje je očekivano, no zanimljivo je što je mađarski državni odvjetnik odbio da DORH ispita prvog čovjeka MOL-a, Zsolta Hernádija, pod izlikom da bi informacije koje bi on mogao dati ugrozile sigurnost države. Istodobno, Mađari priznaju da temeljem dostavljenih podataka postoje sumnje u počinjenje kaznenog djela davanja mita, te pozivaju Hrvatsku da im lijepo preda sve dokaze pa će se sami pozabaviti Hernádijem. Čisti smijeh - Mađari ne žele da hrvatsko pravosuđe ispita Hernádija jer je očigledno Very Important Person - Vrlo Iznad Propisa, ali uvjeravaju da će se oni pozabaviti njime. Vidim ih, već su u niskom startu, baš se spremaju da mu hrabro pokucaju na vrata luksuzne budimpeštanske rezidencije te da ga uz jedan "poštovanjski, oprostite na smetnji" u "marici" sprovedu na ispitivanje!

Državni odvjetnik Mladen Bajić se smiješi i ne odgovara na provokacije, šaljući signale da je slučaj čvrst i da nema razloga za bojazan. Je li zaista tako, ne znamo, ali valja se nadati da se pravosuđe u ovako krupnim slučajevima neće obrukati.
Istodobno, MOL-ova mala i drčna hrvatska panzer-divizija ne časi časa u bitci MOL-HANFA, koristeći kontroverzno pravo iz sumnjivog Dioničarskog ugovora, koje im omogućava da zahvaljujući Áldottovom glasu u baš svakoj važnoj odluci preglasaju hrvatske članove. Ovaj puta dižu tužbu Upravnom sudu jer su revoltirani kako je moguće da ih regulator financijskog tržišta u njihovoj kompaniji proziva za način odlučivanja i puteve kretanja povlaštenih informacija?!
Dok se skupljaju olujni oblaci nad Remetincem i Banskim dvorima, vladajuća politika jednostavno nema što za dodati. Premijerka Kosor papagajski ponavlja da će Hrvatska štititi svoj nacionalni interes i da mađarski premijer Viktor Orban to treba razumjeti jer on je klasa za sebe. Da, Viktor Orban je dokazao da zna, može i hoće povući nepopularne poteze, oštetiti bogate, nacionalizirati mirovinske fondove i slično, za razliku od svojih hrvatskih kolega, koji o tome samo maštaju, a pred bankarima pokorno spuštaju pogled. Želi li se premijerka uspoređivati s Orbanom, neka od toga odustane, jer su sve možebitne sličnosti plod puke slučajnosti.

Boji li se Vlada zaista Sanadera i Polančeca, Polančecovih izvještaja na Vladi koji dokazuju da su svi sve znali na vrijeme, ali su u strahu od velikog gazde Sanadera fućkali i gledali u nebo? Prema svemu sudeći: da, a ako je tako, znači da bi se jednog dana i sada ugledna imena mogla naći na tapeti, prozivani i osramoćeni, možda čak i privedeni. Jedino iz tog aspekta može se protumačiti posvemašnja pasivnost države u trenutku kad se igraju zadnje minute u kontroli nad kompanijom.
Nisu oni jedini koji šute, šuti i kandidat za novog premijera Zoran Milanović, a kad nešto kaže, bolje bi mu bilo da nije ništa rekao. Nakon svega što je u slučaju Ina isplivalo na površinu, zrak je već kužan, no Milanović daje izjave međunarodnoj novinarskoj agenciji da treba biti konzilijaran, jer se ugovori s MOL-om ne mogu raskinuti i da treba razgovarati. Svaki komentar je suvišan. Ostale političke stranke tu su, trenutno najveću aferu u državi, potisnule u neki krajičak primozga i njome s ne bave, valjda im je prekomplicirano i ne razumiju situaciju, što biračima nije nikakva isprika.

Zaista je tužno živjeti u državi koja sustavno propušta rješavati pitanje kontrole nad ključnom energetskom kompanijom. Problem s Inom je u tome što, po svemu sudeći, nema nevinih, a kada nema nevinih onda nema ni pomaka na bolje. To je najbolje pokazalo famozno saborsko Istražno povjerenstvo za Inu, koje je samo potvrdilo onu staru da ako želiš nešto zataškati, osnuješ istražno povjerenstvo. Privatizacija najveće naftne kompanije krenula je "u krivo" od samog početka, strateškom partneru se davalo sve više slobode i zato nikoga ne treba čuditi da je iskorištavao svaki penal.
Sada se pak igra završnica, a sudeći po kvaliteti utakmice do sada, čini se da je poraz na domaćem terenu prilično izgledan.