Na upravo održanom seminaru „Mogućnosti primjene obnovljivih izvora energije – fotonaponski sustavi“, (u organizaciji naše tvrtke Energetika Marketing), predstavnici Ministarstva gospodarstva detaljnije su predstavili skorašnje zakonske izmjene, kojima bi se trebala pojednostavniti procedura stjecanja statusa povlaštenog proizvođača energije iz obnovljivih izvora energije (OIE), pa i fotonaponskih sustava (FN). Sada se i velika i mala postrojenja na obnovljive izvore energije jednako tretiraju, a propisi iz područja energetike, odnosno OIE nisu usklađeni s propisima o prostornom uređenju i gradnji. Stavlja li sada netko na krov mali fotonaponski sustav za pokrivanje vlastitih potreba i za isporuku viškova u mrežu, isto mu je kao da gradi vjetroelektranu od 50 MW - treba mu famozna 63 dokumenta, na što će potrošiti mjesece, ako ne i godine. Zakonodavac je, čini se, konačno uvažio struku i odlučio nešto promijeniti.

Po novome, država će u proceduri dolaska do potrebnih dozvola napraviti razliku među većim i manjim FN sustavima. Razlikovat će se FN sustavi do 15 kW, koji su uglavnom integrirani u građevine, od većih sustava koji su samostalni izvori energije, sve do instalirane snage od 200 kW do 5 MW. Kako kažu u Ministarstvu gospodarstva, za dolazak do rješenja o statusu povlaštenog proizvođača električne energije za male sustave do 30 kW bit će potrebna samo 4 koraka, a izmjene zakona trebale bi pojednostavniti i proceduru za FN sustave integrirane u zgrade (BIPV). Tarife se za sada neće smanjivati jer su poticajne, iako je izvjesno da će početi padati, razmjerno povećanju udjela solara u odnosu na konvencionalne izvore energije. Na ove promjene čeka se godinama, no čini se da će se čekati još malo, možda čak i do kraja godine, jer su u Upravi za energetiku trenutačno zaokupljeni izmjenama drugog seta energetskih propisa, onih kojima se implementira Treći energetski paket Europske unije u hrvatsko zakonodavstvo.

Investitori u FN sustave uglavnom su zadovoljni prijedlozima iz resornog ministarstva i žurno traže te zakonske i podzakonske izmjene, koje bi konačno trebale dati dugo iščekivani „vjetar u leđa“ solaru. Posebno hvale to što se daje prioritet FN sustavima za kuće i manje građevine, što je prioritet i u zemljama Europske unije. Ipak, investitori strahuju da se i dalje sva papirologija neće moći riješiti na jednom mjestu, te da se razne instance nipošto neće htjeti odreći raznih zahtjeva koji baš i nemaju previše smisla i zbog kojih još uvijek ostavljaju mala bogatstva u uredima javnih bilježnika. Jednostavno, trebamo prestati biti „papskiji od Pape“ i komplicirani do besvijesti, u gospodarskom okruženju koje to više ne trpi, već odlazi tamo gdje su mu vrata otvorena.

Zasad u Hrvatskoj u javnu mrežu struju isporučuje samo 5 manjih fotonaponskih sustava ukupne snage 62 kW, a moguće je da će do kraja godine početi s radom i prva sunčana elektrana u Hrvatskoj kod Povljane na Pagu, snage 3,8 MW. U Registar projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (Registar OIEiKPP) je upisan i odobren 91 projekt sunčanih elektrana, ukupne snage 52,3 MW, a on ipak više nalikuje popisu „lijepih želja“. Hrvatska je još daleko od jedne Češke koja je doživjela solarni „boom“ i morala je uvoditi 20% poreza na dobit na tu vrstu investicija, kako bi ih destimulirala. Bile bi to mnogima slatke brige.

Investitori stoga s razlogom požuruju resorno ministarstvo jer vremena za čekanje odavno nema u zemlji koja bagatelizira ogroman solarni potencijal. Dok na Zapadu proizvodnja opreme za iskorištavanje OIE zahvaljujući poticajima bilježi veliki rast, u Hrvatskoj je nedavno srušena stara tvornica solarnih ćelija u Splitu, a na njenom mjestu niknut će shopping-centar. Tri hrvatska proizvođača FN panela izvoze više od 90% vlastite proizvodnje ali nitko ih ne uzima za ozbiljno, a trebao bi, jer ako ništa drugo, svako radno mjesto je zlata vrijedno. U orijentaciji na obnovljive izvore Hrvatska ne treba otkrivati toplu vodu, samo treba ići dobro utabanim putem i slijediti dobru praksu, a to ne bi trebalo biti tako teško kao što se ponekad čini.