Dok razni ulagači ne štedeći novac tjednima gomilaju skupe Inine dionice, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) tjednima pokušava ustanoviti tko stoji iza misterioznih kupaca s Cipra, Djevičanskih otoka, Bermuda i kojekakvih egzotičnih lokacija. Spekulira se da iza tih ulagača stoji MOL, koji je javnom ponudom prikupio tek 0,1% dionica Ine, te kontrolom više od 50% dionica očajnički nastoji legalizirati velika upravljačka prava dobivena Dioničarskim ugovorom. Saznanja do kojih su došli u HANFA-i natjerala su ih da suspendiraju trgovinu Ininom dionicom u trenutku u kojem je u slobodnoj prodaji ostalo manje od 2% dionica. Prema trenutnom omjeru snaga računa se da MOL možda kontrolira 49,1% Ininih dionica, dok je 48,9% u rukama "domaćeg bloka" - Vlade i poznatih mirovinskih fondova.

HANFA-ine informacije natjerala je Vladu da povuče logičan potez izmjena Zakona o privatizaciji Ine, kojim bi se do ulaska zemlje u EU osiguralo da ni jedan ulagač izravno ili neizravno putem povezanih društava ili na druge načine ne može steći više od 49% udjela u Ini. Time ni jedan dioničar ne bi bio diskriminiran, a spriječile bi se "mućke" i pokušaj zakulisnog stjecanja prevlasti u kompaniji koja je od ključnog značaja za gospodarski opstanak i razvoj zemlje.

Kako uopće opravdati ponašanje MOL-a, koji se za javnu ponudu u prosincu 2010. odlučio strategijom šoka, bez znanja najvećeg partnera, Vlade? Gdje su granice benevolencije kojom je Vlada godinama promatrala brojne poteze mađarskog partnera, koji baš i nisu uvijek išli na dobrobit nečega što se obično naziva nacionalnim interesom?

Ili bi se možda za promjenu trebali ugledati u Talijane i Mađare...
Kada je 2007. OMV pokušao preuzeti MOL donesen je zakon za zaštitu strateški važnih poduzeća od neprijateljskog preuzimanja. Zakon između ostalog ograničava investitorima glasačka prava na 10%. Europska komisija procijenila je da taj zakon neopravdano ograničava slobodu kretanja kapitala i slobodu osnivanja poduzeća, međutim to nije smelo mađarsku Vladu i zakon je ostao na snazi. OMV je na MOL-u "izgubio zube" i svoje dionice ubrzo prodao ruskom Surgutneftegazu šokiravši cijeli državni vrh i čelništvo MOL-a. To je, dakako, doživljeno kao otvoreno neprijateljski potez. Mađari su se brzo sabrali i krenuli u akciju, mobilizirajući sve institucije - Parlament, financijskog regulatora PSZAF, energetskog regulatora, sudstvo.

Rezultat nije izostao - Surgutneftegaz se do danas nije uspio registrirati kao dioničar MOL-a, stoga ne konzumira nikakva vlasnička prava, ne glasa na skupštinama društva niti dobiva solidnu dividendu te uspješne kompanije. MOL je otišao i korak dalje u obrani svojih interesa. U travnju 2009. godine dioničari MOL-a odobrili su niz mjera koje su smatrane nužnima da se spriječi pritajeno preuzimanje kontrole u razdoblju izmjene dioničarske strukture. Prema Statutu MOL-a, dioničari su obvezni na zahtjev trenutno identificirati krajenjeg korisnika njihovog udjela, a MOL će moći suspendirati glasačka prava onim dioničarima čije objave ocjeni neistinitima!

Takozvani "ekonomski protekcionizam" u EU nije ništa novo. Taj trend postoji oduvijek a intenzivirao se pokušajima prelijevanja arapskog i ruskog kapitala u ovu regiju. Španjolski energetski div Endesa 2007. se obranila od njemačkog E.On-a, a Italija je 2006. blokirala ujedinjenje talijanskog operatera autocesta Autostrada sa španjolskim Abertisom. U oba slučaja postupanje država je naišlo na negodovanje Europske komisije koja je prijetila članicama i podizala sudske tužbe pred Europskim sudom pravde.

To nije obeshrabrilo Italiju koja je prošli tjedan odobrila ograničenja u slučajevima stranog preuzimanja prehrambenih, energetskih i telekom kompanija te vojne industrije. Te su smjere donesene u trenutku dok se najveća prehrambena industrija Parmalat i druga najveća elektroenergetska tvrtka Edison bore s francuskim dioničarima za kontrolu kompanija. Talijani su ustanovili pravilo reciprociteta prema kojem će tvrtkama koje netko želi preuzeti biti dopušteno koristiti iste obrambene mehanizme koji su dopušteni u zemlji iz koje dolazi kupac. Ako se Bruxelles bude žalio, Italija se mudro planira pozvati na francuski primjer.

Baš zgodna buba u uho našoj Vladi, zar ne? Mehanizama koji stoje na raspolaganju ne manjka, samo treba smoći snage primjeniti ih jer riječ je o Ini, kompaniji koja je ključna za opskrbu zemlje energentima, što je ključni javni interes, za koji bi EU mogla naći razumijevanja, a Hrvatska vjerojatno i zakonski temelj.

Kako je krenulo mogli bi konačno dočekati da premijerka Kosor kao mađarski ministar razvoja Tamás Fellegi izusti nešto kao: "Rusi snažno i korektno brane svoju poziciju, a mi također snažno i korektno branimo naše nacionalne interese"? Danas Ina, sutra HEP, Hrvatske vode, Croatia osiguranje...