Ambiciozni emisijski ciljevi i, među ostalim, financijska 'packa' koju Europska komisija daje proizvođačima automobila za svaki gram ugljikova dioksida (CO2) po prijeđenom kilometru iznad dopuštenog, sve više guraju elektromobilnost iz sfere okolišnog pomodarstva za vozače dubljih džepova prema prometnom 'mainstreamu'. 

Također, pojmovi kao što su održivost, energetska tranzicija, klimatska neutralnost te dokumenti poput Pariškog sporazuma ili Europskog zelenog plana pridonose snažnijem zaveslaju automobilske i drugih industrija ka proizvodnji električnih i hibridnih vozila te prateće infrastrukture. 

Nenadmašne bravure na tom području gotovo svakodnevno čine proizvođači. Štoviše, dokazani fakini u proizvodnji snažnih automobila koji plasirajući na tržište nove modele žele učiniti sve što je u njihovoj moći kako se Europska unija prema njima ne bi ponijela poput bivše razočarane družice.

 

Manji obujam 

No, na pitanje hoće li automobili s unutarnjim izgaranjem koji kao pogonsko gorivo koriste benzin i dizel sretno ostarjeti i potom otići u zasluženu mirovinu ili pak biti prijevremeno okrutno odbačeni zbog električnih i vozila na vodik, odgovor zasad daju tržišna kretanja. 

Naime, na dizelaše i benzince još uvijek otpada oko 70 posto prodaje u Europskoj uniji. Dakle, velika većina vozača i dalje se odlučuje za njih. Nekoliko je razloga za takve odluke. 

Ponajprije, primjetno je veća ponuda prijevoznih sredstava koja koriste benzinska i dizelska goriva. Zatim, proizvođači već neko vrijeme posežu za 'downsizingom', tj. smanjivanjem obujma motora. Tako se smanjuje potrošnja i onečišćenje, dok tehnološki razvoj omogućava da takva vozila i dalje imaju odgovarajuća svojstva za uobičajene potrebe. 

K tomu, moderni dizelski (i benzinski) agregati zahvaljujući novim ekološkim emisijskim standardima (normama) ispuštaju primjetno manje grama CO2 po km nego prije desetak godina.

 

Mrtva utrka 

Međutim, prvi put u modernoj automobilskoj povijesti, europska prodaja vozila s mogućnošću punjenja električnom energijom (baterijskih električnih vozila – BEV i hibrida s mogućnošću punjenja – PHEV) te hibrida (HEV) u rujnu je nadmašila broj registracija na novim vozilima koja koriste dizelsko gorivo. 

Prema podacima analitičke tvrtke Jato Dynamics, udjel novoregistriranih električnih automobila, hibrida s mogućnošću punjenja te 'klasičnih' hibridnih vozila u rujnu je dosegnuo 25,3 posto, a dizelskih 24,8 posto. Dakle, oni trenutačno vode, slobodno se može reći, mrtvu utrku koja je do jučer bila nezamisliva. 

Iako mnogi to ne žele priznati, električna vozila također onečišćuju. Prema većini istraživanja, to je onečišćenje ipak manje od motora s unutarnjim izgaranjem i nije ljudima ispred nosa. 

Korištenjem električnih automobila ili autobusa onečišćenje se izmješta u postrojenja gdje se proizvodi električna energija ili baterije, a koja se najčešće nalaze izvan gradova i naselja. Elektromobilnost tako nema izravan utjecaj na gradski zrak, već na onaj u, primjerice, okolici termoelektrane.

 

Obnovljivi izvori 

Ovdje valja istaknuti kako moderne termoelektrane emitiraju znatno manje štetnih čestica u okoliš zahvaljujući novim tehnologijama (filtriranje, odsumporavanje i sl.) te tako idu na ruku elektromobilnosti. Uostalom, kao i kada bismo bili sigurni da će kroz naš punjač protjecati isključivo električna energija dobivena iz obnovljivih izvora. 

No, to još uvijek nisu dovoljno dobri motivi kako bi se što više vozača odlučilo za kupnju 'strujića'. Ponajprije zbog toga što je cijena električnih vozila znatno veća u odnosu na konvencionalne automobile te njihov doseg često nije dovoljan za cjelodnevne gradske dostavne manevre ili odlazak na dulji put bez potrage za punionicom i čekanja na punjenje. 

Cjenovno izjednačavanje benzinaca i dizelaša s električnim vozilima, prema procjenama, očekuje se ovome desetljeću.

 

Novi načini 

Benzinci i dizelaši ni nakon toga neće nestati s tržišta, kao što priželjkuju mnogi površni i povodljivi moderni junaci elektromobilnosti koji imaju ili žele imati električni automobil pritom jednostrano promatrajući promet. 

Prometnu slika sadašnjice, a vrlo vjerojatno i budućnosti, moguće je usporediti s energetskim proizvodnim miksom u kojem se isprepliću ugljen, plin, nafta, obnovljivi izvori i nuklearna energija. Tako već sada u prometu sudjeluju vozila koja kao pogonsko gorivo koriste dizel, benzin, plin, električnu energiju, ali i vodik. 

Tko će zavladati, kada i u kojem dijelu prometa, sada je teško reći jer veličina tržišnih udjela ovisi o mnogo čimbenika na koje utječu spomenuto ispunjavanje ciljeva nacionalnih politika, pridržavanje mjera lokalnih uprava, tehnološki razvoj, razne potpore, dostupnost odgovarajuće infrastrukture za punjenje i modela, korištenje novih materijala u proizvodnji (baterija) te stvarne korisničke potrebe. 

Stoga, nema potrebe za dubokom prometnom podijeljenošću i isključivošću. Elektromobilnost i vodikova energetika nisu slijepi nasrtaj na konvencionalni promet, već iznalaženje novih načina kako svakodnevicu učiniti čišćom, a Europsku uniju inovativnom i sretnom. Naravno, uz odgovarajuću zadovoljštinu za proizvođače koji se već (s)nalaze u prometnoj tržišnoj prijelomnici.