Godinama se sa svih strana trubi kako je cijena toplinske energije neekonomska i kako bi grijanje trebalo biti znatno skuplje. I da, grijanje je poskupjelo, a u međuvremenu doneseni Zakon o tržištu toplinske energije nije učinkovito implementiran na tržištu. ZTEE je podrazumijevao konstruktivan angažman lokalne samouprave, koji je (očekivano) izostao. Dojučerašnji monopolisti ostali su to što su i bili, samo što je to sada uređeno ugovorom, pa su toplane sada proizvođači, distributeri, opskrbljivači i kupci energije. Da ne bude zabune, tu je još jedna kategorija - krajnji korisnik, onaj koji plaća račun. A, onima koji plaćaju račun u nekim gradovima doslovce ide para na uši. Godinama se 'toplinarcima' nije dopuštalo da svoje cijene korigiraju u skladu s rastom cijena energenta, što je sustav u većini gradova dovelo do ruba izdržljivosti - zastarjele kotlovnice, toplinska mreža koja stvara velike gubitke, akumulirani financijski gubici. Sve je to držalo vodu dok su cijene bile regulirane, no kada se 'toplinarcima' dopustilo da cijena energije donekle prati cijene energenata, tada je nastala velika frka.

Buna je krenula iz Karlovca, nastavila se u Slavonskom Brodu, Velikoj Gorici, Osijeku, Vinkovcima, Varaždinu, Vukovaru a sada je velika pobuna u Rijeci protiv tvrtke Energo koja u tom segmentu radi s velikim gubicima. Energo, koji isporučuje toplinsku energiju za 10.000 korisnika u prosincu je poskupio grijanje za 20%, no pojedini građani počeli su dobivati račune na nekoliko tisuća kuna, pa i kada su zavrtali radijatore. I po prvi puta dogodila se ulica: prvi masovni javni prosvjed građana koje je odmah postao prvorazredna priča za sakupljanje političkih bodova.

Na površinu je isplivalo puno nelogičnosti, pa i činjenica da je Energo nezakonito povisio cijene grijanja za tri toplinske stanice, na što je reagirala HERA. Kako je cijeli slučaj postao vrlo ispolitiziran Energo je na inicijativu politike korisnicima poslao neobvezujuću anketu u kojoj im nudi pet varijanti, ako ne žele koristiti Energovu uslugu. Svaka od tih opcija na neki je način škakljiva jer podrazumijeva gašenje usluge ili da netko drugi ili sami stanari postanu kupac toplinske energije i preuzimaju rizik naplate. Najpametnija opcija za nezadovoljne je, čini se izgradnja vlastite kotlovnice kojom će zgrada upravljati zasebno, ako za to postoje tehničke mogućnosti, pri čemu Energo daje pravnu, tehničku i ostalu pomoć, pa i u suradnji s Gradom nudi ispitati mogućnost sufinanciranja takve investicije preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Takvu varijantu napravila je jedna zgrada sa šezdeset i jednim stanom, koja je napravila novu kotlovnicu i značajno si umanjila trošak grijanja. Ta zgrada više ne plaća Energu fiksnu naknadu, a mjesečni trošak plina im iznosi 15.000 kuna, dok su do tada isporučenu toplinsku energiju i fiksnu naknadu plaćali oko 27.000 kuna mjesečno. Stanari su izračunali da će im se investicija vrijedna 250.000 kuna isplatiti za oko dvije i pol godine. Novac koji su do sada davali Energu za fiksnu naknadu sada uplaćuju u pričuvu jer namjeravaju napraviti novu ovojnicu fasade uz potpore Fonda za energetsku učinkovitost koje iznose do 40% ukupnih troškova. Računaju da bi im se s tom investicijom trošak grijanja prepolovio, a o ugodi stanovanja i većoj vrijednosti nekretnine ne treba govoriti.

Tu dolazimo do poante u cijeloj priči. Sve dok će građani očekivati da se za njihov problem s visokim računima za grijanje pobrine dragi Bog, premijer, predsjednica, ministar ili gradonačelnik, stvari neće krenuti na bolje. Zakon o tržištu toplinske energije dao je alate lokalnim samoupravama da rješavaju problem toplinarstva ali pokazuje se da su gradovi mahom nezainteresirani, osim kada treba pokupiti kakav politički poen. Opskrbljivači energijom i sami su u poteškoćama jer se od njih zahtijeva sve veća ušteda na isporučenoj energiji, a trošak investicija u energetsku učinkovitost dijelom ili u cijelosti vjerojatno će prebaciti na potrošače. Ugradnja vlastite plinske kotlovnice, kotlovnice na biomasu ili dizalice topline opcija je koju u pojedinim kritičnim slučajevima itekako ima smisla razmotriti, kao i mogućnost sinergije obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. To je inicijalno skupa investicija, ali moguće je dobiti sufinanciranje, pa se u konačnici takva solucija pokaže ekonomski isplativom. Dakle, ili će se kontinuirano "događati ulica" ili će se građani konačno sami organizirati i preuzeti odgovornost za svoje zgrade i vlastite toplinske sustave.