Umjesto da pokuša kaznenim prijavama i stranom arbitražom rušiti štetne ugovore, Vlada s MOL-om započinje pregovore oko izmjena Dioničarskog ugovora. Igrajući u rukavicama, pa možda i pretaktično u odnosu na metode protivnika (u što se, ruku na srce, pretvorio takozvani "strateški partner" u Ini), Vlada do sada nije pokazala spremnost rušiti štetne ugovore. Čini se da za kaznene prijave materijala ne bi nedostajalo, a slučaj Podravka u koji je upleten glavni pregovarač spornih ugovora Damir Polančec tek treba dobiti sudski epilog. Ne treba zaboraviti da je prvi čovjek MOL-a, Zsolt Hernádi u istrazi i javno priznao da je MOL baš u doba pregovora oko novih ugovora Vlade i MOL-a pomogao Podravci u dobivanju kredita od OTP Banke, a jamstvo za vraćanje kredita bile su (ups!) Inine dionice. Odakle Podravci Inine dionice i je li riječ o iznimno štetnoj vezanoj trgovini u pregovorima s MOL-om moglo bi se vidjeti vrlo brzo, bude li političke volje.

Kako sada stvari stoje za sada će se izgleda ipak samo pregovarati. Očekuje se da će pregovori biti teški, jer se MOL nema namjeru olako odreći prava stečenih dvojbenim ugovorima potpisanim za vrijeme Sanadera i Polančeca. U mađarskoj kompaniji Ininu upravljačku strukturu drže neupitnom, iako su pravna mišljenja pokazala suprotno, dokazavši naočigled da je ustrojen cijeli paraupravljački sustav rukovođenja Inom iz Budimpešte.

Prvu veliku bitku u tom smjeru članovi Nadzornog odbora upravo su izborili pravnim mišljenjima, pa je na posljednjoj sjednici NO-a zaključeno da se interna upravljačka struktura kompanije mora uskladiti sa zakonom. Tu će posla biti napretek. Sukobi interesa u Ini su na svakom koraku, počevši od vrha - predsjednik Uprave Ine donedavno je paralelno bio i šef upstreama u MOL-u, pa je za MOL forsirajući kupnju 50% Ininih koncesija u Siriji izgleda namjeravao pregovarati sam sa sobom! Darko Markotić, Inin izvršni direktor za maloprodaju - izabran u hrvatskoj kvoti - član je Uprave mađarskog Tifona, Inine izravne konkurencije. Treba li se čuditi kada Tifon Ininu robu dobiva po dobroj cijeni i bez bankarskih garancija, a cijeli sektor je u gubitku?! Prema Zakonu o trgovačkim društvima i Áldott i Markotić za svoje paralelne funkcije trebali su imati izričit pristanak Nadzornog odbora, što dakako nemaju, te se od njih u najmanju ruku može tražiti nadoknada štete ili da se poslovi koje su sklapali ili sklapaju u toj funkciji priznaju za račun Ine.

Vlada u pregovorima namjerava inzistirati da se upravljačke ovlasti s Odbora izvršnih direktora vrate na Upravu. Od MOL-a će se također tražiti veća ulaganja u istraživanje i razvoj novih nalazišta i povratak tržišnih udjela na ovom i susjednim tržištima jer je Ina u proteklih pet godina izgubila znatan dio tržišta.

Država planira tražiti i garanciju za nastavak modernizacije rafinerija, prije svega Rafinerije Sisak, u kojoj radovi stagniraju. Pitanje modernizacije te rafinerije od vitalnog je interesa za državu, a gledajući MOL-ovu prezentaciju za investitore objavljenu ovoga mjeseca, razvidno je da u Budimpešti na Rafineriju Sisak uopće ne računaju. Ta se rafinerija u investicijskom programu uopće ne spominje, a MOL-ov član Uprave zadužen za rafinerije u nekoliko je navrata najavio reviziju programa njezine modernizacije. U Budimpešti velik naglasak stavljaju na Rafineriju Rijeka, u koju, stoji u investicijskom programu, treba uložiti još 450 milijuna dolara i za koju se očekuje bi za 3-4 godine trebala biti dovršena.

S obzirom da se MOL upravo pregrupirao, najavivši promjene u Upravi, hrvatskoj strani pregovori neće biti laki. Uz to, MOL je povukao pametan potez najavivši da će otvoriti pitanje neispunjavanja Glavnog ugovora o plinu vezano za neotkup plinskog poslovanja iz Ine. Naime, u MOL-u su izračunali da im država treba nadoknaditi sve gubitke nastale u trgovanju plinom, a njih su, doznajemo neslužbeno, u periodu od lipnja 2009. do kraja 2010. procijenili na 1,3 milijarde kuna, i to uprkos višestrukom povećanju cijena za povlaštene kupce. Ako se tome pribroji i neplaćen plin iz skladišta Okoli, cijena se penje u nebo. Uz to, MOL planira dotaknuti problem rudnih naknada, koje je Vlada nedavno iznenada povisila kršeći potpisane ugovore. U Vladi pak drže da gubici na plinskom poslovanju ne postoje jer Ina na prodaji plina ostvaruje dobit od 2 milijarde kuna. Otvaranje problema plinskog poslovanja čak može koristiti hrvatskoj strani jer proizlazi da se nesumnjivo štetnim ugovorom država obvezala 15 godina kupovati plin bez reguliranih cijena i količina, na čemu je teško graditi ozbiljnu energetsku politiku.

Iako će vjerojatno time prijetiti, ne treba se bojati da će MOL razvrgnuti ugovore koji im idu na ruku, niti da će se povući iz Hrvatske - tako nešto nakon ovako duboke i plodonosne penetracije bilo bi strateško samoubojstvo. Država je povukla puno dobrih poteza u pokušaju popravka svega onog lošeg što je donio originalni Dioničarski ugovor, Glavni ugovor o plinskom poslovanju i Prvi dodatak Dioničarskom ugovoru. Ovi pregovori velik su korak naprijed, međutim jedino pravo rješenje u obrani nacionalnih interesa umjesto mukotrpnog ispravljanja "krivih Drina" bilo bi krenuti svježe, od početka, umjesto nastaviti plesati iscrpljujući čardaš s partnerom koji ti uporno gazi po nogama.