Mađarski MOL radi neprimjeren pritisak na dvojicu članova Uprave i dvojicu članova Nadzornog odbora Ine iz hrvatske kvote, koji su svjedočili na suđenju Ivi Sanaderu za mito u zamjenu za upravljačka prava u Ini. Na prošlotjednu sjednicu Nadzornog odbora Ine MOL je stavio zaključak da su pojedine njihove izjave sa suđenja neistinite te da će o njima suditi pravnik kojeg će angažirati kompanija. Kako sada stvari stoje MOL se nije koncentrirao na istinitost ili relevantnost njihovih izjava, koja nije upitna, već koliko su precizne, ciljajući na detalje. Ako pravnik prosudi da poslovne tajne nisu tretirane kako valja ili da je svjedočenje uzrokovalo bilo kakvu štetu kompaniji, sugerirat će se utvrđivanje osobne odgovornosti za štetu nanesenu dioničarima. Dakle, Mayer, Krešić, Vanđelić i Štern mogli bi za svjedočenje biti tuženi za klevetu, a Ina bi od njih mogla tražiti milijunske odštete. Iako je bila upozorena, Vlada prije sjednice NO uopće nije reagirala, hrvatski članovi Nadzornog odbora o toj točci nisu željeli glasati i napustili su sjednicu, no MOL je sve uredno izglasao. Zanimljivo je da ni Ina ni MOL nisu pokrenuli nikakvu sličnu aktivnost na traženju naknade štete u puno škakljivijim slučajevima za ugled kompanije, kao što su optužbe za uzimanje provizije na poslovima Crosca.

Ne treba sumnjati da će pravno mišljenje koje plati Ina biti krojeno po njenoj mjeri, kao što je bilo mišljenje koje su svojedobno naručili od odvjetničkog društva Madirazza i partner, koje je pokazalo da je Inina upravljačka struktura usklađena sa zakonom. Naknadno je Ina pod pritiskom države ipak uvela velike promjene u upravljačku strukturu, a MOL-ovo alibi pravno mišljenje nije ocijenjeno relevantnim. Tih mjeseci je situacija, čini se, ipak bila drugačija, jer su državne institucije bar donekle radile u suglasju s interesima koje zastupaju hrvatski predstavnici u Nadzornom odboru i Upravi Ine. Zahvaljujući njihovom predanom radu u ovih godinu i pol postalo je javnosti bjelodano kako se doista upravlja kompanijom, koje su najneuralgičnije točke partnerstva MOL-a i hrvatske države i koliko puno se s ograničenim resursima kojima raspolažu može učiniti. Da svoj posao nisu radili tako dobro, možda danas njihove riječi na suđenju za korupcijski proces stoljeća na bi češljali pravnici.

Pritisak na ljude koji su već svjedočili može se doživjeti i kao pritisak na druge potencijalne svjedoke. Stoga je neshvatljivo da Županijski sud nije službeno reagirao na MOL-ov potez. Izjave iz Županijskog suda da MOL-ova reakcija ne može utjecati na suđenje nije dovoljna jer je uplitanje treće strane u postupku presedan, i to takav koji dokazuje da upravljački aparat o kojem su svjedočili svjedoci ima i želju i snagu i moć okrenuti se protiv njih. Sud je taj koji mora zaštiti svjedoke jer bez njih nema pravde, kako to kažu veliki plakati na zidovima Županijskog suda. U zaštitu ljudi koji se izlažu u obrani državnih interesa trebala je ustati i država čiji su oni predstavnici. Umjesto toga vlada muk, svjedocima se šalje poruka da su potrošena roba, a za državne interese, tko još mari?! Kandidat za člana Nadzornog odbora Slavko Linić poručio je da MOL ne bi radio takav pritisak da za istim stolom sjedi s ministrima, što je vjerojatno točno. No, ne treba zaboraviti da su godinama u NO-u Ine sjedili ministri, Damir Polančec, Ivan Šuker, Božidar Pankretić i Tomislav Ivić, koje nije osobito zabrinjavalo poslovanje tvrtke, niti se o poteškoćama raspravljalo na razini na kojoj to rade sadašnji, puno kompetentniji članovi NO-a.

Prijeizborni i postizborni intermezzo u slučaju Ine ionako traje predugo: uskoro će se navršiti godina dana od odluke Vlade o pokretanju pregovora o izmjenama Dioničarskog ugovora. Dok Vlada na račun poreznih obveznika skupo kupuje vrijeme, MOL radi po svome. Sadašnje predstavnike države u Nadzornom odboru ne doživljava, jer vidi da ih ne doživljava ni SDP-HNS-ova Vlada. Posljednjim izmjenama internog pravilnika za donošenje odluka u kompaniji prava mađarskog partnera dodatno su povećana, a Ina je svakim danom sve više tvrtka-kćer MOL-a. Predsjednik Uprave Ine u Sisku je dao izjavu da je modernizacije Rafineriji nafte Sisak odgođena(!), iako zapravo o tome nikada nije donesena odluka na Nadzornom odboru. Ta, za Hrvatsku vitalna pitanja, stavljena su na čekanje, baš kao i činjenica da novo postrojenje Claus u Rafinerija nafte Rijeka pokvarilo i već mjesecima radi s pola kapaciteta, sa sve manjim šansama da se kvar popravi. Odšteta za očiglednu milijunsku štetu od mađarskog izvođača radova na Clausu, tvrtke OTF, za sada nije tražena. Službena reakcija Vlade na najave i poteze MOL-a uporno izostaje, kao i smislena komunikacija s predstavnicima države u Nadzornom odboru. Je li riječ tek o prezaposlenosti ili o očekivanom zatopljavanju odnosa s MOL-om, vidjet će se brzo.