Cijena sirove nafte od 123 dolara za barel na najvišoj je razini od 2008. godine, što je na globalnoj razini poguralo cijene naftnih derivata u nebo. Građani mnogih Zapadnih zemalja u pravilnim razmacima, od dva tjedna opsjedaju benzinske crpke nekoliko sati prije poskupljenja, želeći uštedjeti nekoliko eura na razlici cijene goriva. Hrvati tu nisu iznimka, a kako se čini - bit će samo gore...
Analitičari ističu da najnoviji rekord od ovog utorka od 10,77 kn za litru eurosupera, odnosno 10,18 kn za litru eurodizela, nije apsolutni maksimum koji će cijene derivata dostići. Posljednje najave pokazuju da bi, razvije li se crni scenarij rata u Iranu, cijena litre goriva mogla otići i do 15 kuna. U analizi Erste Grupe stoji da bi cijena nafte u ovoj godini, uz eskalaciju krize u Iranu, mogla otići i do 150, pa čak i do 200 dolara za barel. Sjeća li se itko da je litru eurosupera 1995. godine plaćao 3,57 kune? Hrvatska Vlada pristupa krizi s cijenama goriva slično kao i vlade susjednih zemalja, koje za sada uspješno odolijevaju javnom pritisku da se odreknu vlastitih prihoda i tako utječu na smanjenje cijene derivata. Ministar financija Slavko Linić kazao je da bi država mogla reagirati tek kada eurosuper dosegne 12 kuna po litri, što znači da bi na tu intervenciju trebalo pričekati da barel poraste na 150 dolara. Prije reakcije, Vlada će pričekati da vidi kako će se postaviti Europska unija, pa eventualno implementirati slična rješenja. U Vladi prate cijene goriva pa znaju da ovdašnji vozači još nisu pod pritiskom kao građani nekih bogatijih zemalja gdje je gorivo za 10-20% skuplje.
Iako je Vlada od trgovaca naftnim derivatima zatražila da povećanje PDV-a amortiziraju iz vlastitih marži - koje su, kažu, vrlo visoke - to se nije dogodilo. Apeli na trgovce naftnim derivatima i robom široke potrošnje ionako baš nemaju neku osobitu težinu, osobito ako država svojim primjerom štednje ne pokazuje da je "voda došla do grla". Taj apel se čak može smatrati licemjerjem jer nitko ne primjećuje da je država posebno "stegnula remen" vlastite potrošnje, što možda i nije tako loše kako se čini. Dok god država ne posegne za promjenama Pravilnika o formiranju cijene derivata ili počne mijenjati trošarinsku politiku, prostora za povećanje cijena itekako ima i trgovci će ih legitimno iskoristiti. Treba znati da u cijeni eurosupera približno 52% otpada na cijenu derivata i trgovačku maržu, dok čak 46% iznose davanja na trošarine i PDV. Kod eurodizela vrlo je sličan omjer. Milanovićeva Vlada razinu trošarina drži na 2,95 kn za litru eurosupera, odnosno na 2,05 kn za litru dizela. Direktive EU-a iz 2003. kao minimalnu trošarinu na eurosuper navode 2,66 kn za litru. Dakle, ni sa značajnim rezanjem trošarina ne bi se puno postiglo, no kada bi se država, primjerice uz to, odrekla naplate PDV-a na trošarinu (koja je također porez), možda bi bilo kakvog sitnog cjenovnog pomaka...
Država od trošarina na derivate zaradi 7 milijardi kuna godišnje. Proračun se najviše puni upravo iz trošarina na naftne derivate i alkoholna pića te, sve manje, na cigarete, što ukazuje na sve veću "sivu zonu". Ministarstvo financija muku muči s punjenjem proračuna, a povećanje poreza na potrošnju (PDV) moglo bi im otežati ionako vrlo tešku situaciju jer će se potrošnja proporcionalno smanjiti. Zato se državi isplati do zadnjeg trenutka otezati s uvođenjem plivajućih trošarina ili zadirati u formulu za izračun cijene derivata. Iako se možda neki ne bi složili, cigarete i alkohol baš nisu esencijalne životne potrebe, već luksuz, koji šteti zdravlju. Zato se vožnja od sada može smatrati luksuzom, ili možda, porokom! Ako se žalimo da nas pritišću visoke cijene goriva zašto na ulicama nema ništa manje automobila? Štedljivi Nijemci s cijenom eurosupera od 12 kuna po litri (1,61 euro) u želji da uštede pokoji cent više ne pune cijeli spremnik na jednoj crpki, već "kibiciraju" cijene i poput pčela tragaju za povoljnijim gorivom. I voze bicikle, koriste vrlo efikasan javni prijevoz, hodaju... Teško je zamisliti prosječnog Hrvata kako biciklom putuje na posao.
Davne 2006., bivši premijer Ivo Sanader populistički je najavljivao da će cijenu eurosupera braniti na 8 kuna po litri. Ovoj Vladi tako nešto, ne pada na pamet jer ima puno kompliciraniju situaciju, a vremena nikad nisu bila teža. Globalnu cijenu nafte (i posredno derivata) diktiraju beskrupulozni špekulanti koji promatraju ponašanje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji od američkog predsjednika i Kongresa traži pomoć za vojnu intervenciju u Iranu. Oni se zapravo klade "za" i "protiv" tog rata, a posljedica njihove igre su visoke cijene nafte. Dođe li do rata između te dvije zemlje i zatvaranja Hormuškog tjesnaca, cijena sirove nafte tek će tada podivljati i to ovaj puta s objektivnim razlogom. Prava je istina da gornje granice poskupljenja nafte zapravo nema, i čini se da pravi lijek za cjenovni kaos ne postoji, pa običan čovjek, ako želi uštedjeti, može tek nabaviti dobre tenisice i početi hodati. Kao Nijemci.