Vladina analiza u sklopu projekta Clean Start razotkrila je činjenicu da HEP ima velikih problema s likvidnošću i da bez velikog troškovnog restrukturiranja investicijski plan kompanije neće biti održiv. To, između ostalog podrazumijeva rušenje kolektivnog ugovora, 30-postotno smanjivanje troškova za plaće, jačanje kontrolinga te razbijanje kartela u nabavi roba i usluga, savjetuju konzultanti. S obzirom na to da sadašnja Uprava nije pokazala odlučnu namjeru za provođenje potrebnih promjena u kompaniji niti s kadrovskog, niti s organizacijskog niti s financijskog aspekta, već je pogurnula kompaniju u još veće dubioze, glatka realizacija investicija bit će vrlo upitna.
Predsjednik Uprave HEP-a Zlatko Koračević, o čijoj smjeni se već neko vrijeme govori, nakon godinu dana rada predstavio je plan rada Uprave do 2016. u kojem se navode investicije vrijedne čak 25 milijardi kuna. Mnogi kažu da se radi o popisu lijepih želja, nalik onima koje su obilato producirale bivše Uprave, prema kojima je Hrvatska 2015. trebala biti energetski samodostatna. Prema tom planu, iz vlastitih sredstava HEP bi za svoje investicije trebao izdvojiti 12 milijardi kuna, a o energetskoj neovisnosti nema govora jer će država nastaviti ovisiti o uvoznom ugljenu i uvoznom plinu. Koračević je pritom istaknuo da će HEP 2017. postati izvoznik struje, te da cijena energije neće rasti. Njegove riječi u najmanju ruku ne zvuče uvjerljivo. Usprkos 22-postotnom poskupljenju struje, likvidnost kompanije je ugrožena, a to je pokazalo i snižavanje kreditnog rejtinga koje je Standards & Poors (S&P) napravio u listopadu. Ta je agencija dugoročni kreditni rejting HEP-a snizila s BB na BB-. Izvješće S&P-a navodi da je HEP-ova likvidnost "neadekvatna". "Negativni novčani tok već je doveo do agresivnog kratkoročnog kreditnog zaduživanja i usporavanja investicija", stoji u S&P-ovom izvješću koje predviđa da će kompanija u narednih tri do pet godina konstantno generirati negativan operativni novčani tok zbog ekstenzivnog investicijskog ciklusa. Dugoročne obaveze HEP-a Clean Start je procijenio na čak 9,6 milijardi kuna. Tvrtka će za otplatu dugova u 2013. trebati izdvojiti čak 1,3 milijarde kuna, ne računajući nova zaduživanja, a tu je i rizik godišnjeg produljenja postojećih kreditnih linija vrijednih milijardu kuna. Zanimljivo je da je S&P svoje zaključke donio baratajući s brojkom od 19 milijardi kuna investicija. Što bi tek rekli za Božićnu bajku o 25 milijardi kuna investicija?
HEP-ova likvidnost dobrim je dijelom ugrožena zahvaljujući trošenju novca na neprioritetne aktivnosti, dok su ulaganja u proizvodnju u velikom zaostatku. Lani je na investicije utrošeno gotovo tri milijarde kuna, a na javnoj nabavi u odnosu na procijenjenu vrijednost ušteđeno je mizernih 50 milijuna kuna. To pokazuje da oligopol u nabavi nije stvar prošlosti, već uhodana praksa. Ostvarenje HEP-ovih investicija iz vlastitih sredstava i dodatnog dugoročnog zaduživanja moguće je uz uvjet da omjer neto duga prema operativnom profitu bude manji od tri puta. Taj omjer nužan je i zbog postojećih kredita i osiguranja kreditnog rejtinga, a ako kompanija neće biti u stanju povećati operativni profit - što se pokazalo tijekom prošle godine - ići će se na projektno financiranje. Clean start također savjetuje HEP-u projektno financiranje, jer projekcije kreditnog zaduženja i uporaba vlastitih sredstava za potrebe planiranih investicija nisu održive. Osnovno je obilježje projektnog financiranja da se razvoj projekta pretežno financira zajmom, čija se otplata očekuje od prihoda koje će projekt ostvariti, dok se imovina projekta koristi za osiguranje otplate. Projektno se financiranje obično koristi u kapitalno intenzivnim gospodarskim djelatnostima u kojima ulagači često nisu kreditno sposobni za tradicionalne oblike financiranja ili pak nisu spremni preuzeti sve pripadajuće rizike. No, da bi banke pristale financirati projekte, nužno je da ti projekti budu kvalitetni, nedvojbeno isplativi i rentabilni, odnosno da cijena električne energije koju će novi energetski objekti proizvoditi bude konkurentna u širem okruženju.
Može li se to reći za HEP-ove projekte, ovakvi kakvi jesu? Može li TE Plomin C od skupih i netipičnih 500 MW donijeti toliko atraktivnu cijenu struje da HEP na njenoj kupovini neće ostvarivati gubitke veće nego što ih ostvaruje sada, kupujući struju na tržištu? Kolika jednog dana može biti konkurentnost struje proizvedene iz HE Ombla, najskupljeg eksperimentalnog megavata iz vode u Europi, po nekima nužnog za ostvarenje golfa na Srđu? Znatan dio HEP-ovih projekata prezentiranih uoči Božića na razini su idejnih studija, nedorečenih skica miljama udaljenih od potrebnih dozvola. Sada je postalo jasno da za tu bajku nema ni novaca. HEP je državna tvrtka, banke će to znati nagraditi primjerenim kreditima s figom u džepu i zato ne treba sumnjati da će potrošači na koncu pokrivati gubitke njegovog lošeg poslovanja. Cijena struje za građane već sada je blizu prosjeka Europske unije. Pokazalo se da HEP u pola godine može efikasno istopiti šestotinjak milijuna kuna ekstraprihoda od poskupljenja struje, a da jedva ostane pozitivan, čak i uz zaduženje od 500 milijuna dolara. Je li to taj pozitivan trend koji se očekivao promjenom vlasti?