Oči političara u Europskoj uniji uperene su u Ukrajinu, gdje će stanovnici Krima ove nedjelje na referendumu odlučivati o otcjepljenju. Iako je ishod referenduma izvjestan, neizvjesna je reakcija Ukrajine, koja bi mogla uzvratiti napadom na rusku vojsku na svom teritoriju. Bio bi to početak rata kakav u Europi nije viđen od Drugog svjetskog rata, a Europu bi mogao ostaviti bez značajnih količina ruskog plina koji dolazi preko Ukrajine. 2013. iz Rusije je u Europu izvezeno 167 milijardi m3 plina, a 55% plina transportirano je preko ukrajinskog teritorija. U slučaju prekida isporuke preko Ukrajine , Gazprom će posve opteretiti Sjeverni tok, kojim ruski plin preko Baltika dolazi do Njemačke. No, analitičari ističu da čak i uz taj bypass Europa ostaje bez otprilike trećine potrebnog plina. Nestašicom bi najpogođenije bile zemlje Srednje i Jugoistočne Europe koje su posve ovisne o uvozu ruskog plina i nemaju alternativnu dobavu u vidu ukapljenog prirodnog plina. To su Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka, Bugarska, Srbija, BiH, Moldavija i Makedonija.

Ta nestašica neće se na tržište odraziti istoga trena jer su europska plinska skladišta puna zahvaljujući toploj zimi. Ako se plinska skladišta u zapadnoj Ukrajini ne budu punila očekivanom dinamikom tijekom ljeta, već iduće zime Europa će osjetiti plinsku krizu. Svi jako dobro pamte 2009., kada je Rusija "zavrnula pipu" Ukrajini na nekoliko tjedana, no u slučaju rata bio bi to istinski energetski problem za koji Europska unija - koja je i "zakuhala ukrajinsku krizu" - nema rješenja.

Europa zato vrši ogroman pritisak na Rusiju da se sukob u Ukrajini ne pretvori u rat, a energetika je oružje koje Putin dobro razumije. Europski povjerenik za energetiku Günther Oettinger najavio je da će Europa odugovlačiti oko dogovora o Južnom toku, koji je Rusiji iznimno bitan. Također, odgođeno je donošenje odluke oko Gazpromovog većeg pristupa plinovodu OPAL koji bi plin trebao dobivati preko Sjevernog toka. Njemačka kancelarka Angela Merkel pak najavila je mogućnost ekonomskih sankcija, a svi strani analitičari se slažu da Rusiji rat ne treba - tečaj rublje već je postao nepovoljan, presahnut će zarada od prodaje plina Zapadu, a pristup stranim kreditima koji Rusiji zajamče energetsku ekspanziju bit će nemoguć. Putina bi rat u Rusiji mogao jednostavno previše koštati, no iako se računica čini jasna, život nerijetko demantira matematiku.

Kako tu stoji Hrvatska? Hrvatska je, što se tiče sigurnosti opskrbe, u znatno boljem položaju nego 2009., prvenstveno zbog postojanja interkonekcijskog plinovoda s Mađarskom, koja ima velike skladišne kapacitete pa transport preko Rogateca više nije usko grlo. Tu su i plinska polja u sjevernom Jadranu, iz kojih se, čini se, značajne količine domaćeg plina plasiraju u Italiju, što se ogleda u padu udjela domaćeg plina na tržištu na tek 55% prošle godine. U slučaju krize može se očekivati da će država odrediti Ini da poveća isporuke za domaće tržište. No, okolnosti na hrvatskom tržištu plina bitno su drugačije, a neke elementarne stvari nisu dobro posložene. U ovom trenu nije poznato tko je taj tko jamči za sigurnost opskrbe tržišta plinom. To je donedavno bila Ina, no ona sada tu ulogu neće igrati. HEP je u procesu preuzimanja dobave plina za opskrbu kućanstava, a ambicije države su da se ta tvrtka angažira i oko LNG-a na Krku.

Prepustiti sigurnost opskrbe tržištu, kao što to regulira Zakon o energiji, preveliki je rizik kada nastupe izvanredne okolnosti, a Hrvatska toga kao da nije svjesna. Zato se i dovela u pravni vakuum. Poučena krizom iz 2009., Europska unija je donijela Uredbu 994/2010. koja je adresirana na povećanje sigurnosti opskrbe plinom. O tome su detaljno pisala dvojica eminentnih autora u časopisu EGE prošle godine, a neki od ciljeva Uredbe su podizanje stanja pripravnosti u slučaju krize, veća fleksibilnost energetske infrastrukture i bolja regionalna suradnja.

Nadalje, uredba propisuje provođenje procjene rizika, definiranje ranjivih kupaca i proglašenje tijela nadležno za implementaciju Uredbe - to može biti energetski regulator ili resorno ministarstvo. Nakon što se provede kvalitetna simulacija procjene rizika opskrbe ispadom iz sustava ključne plinske infrastrukture tijekom velike potrošnje, izrađuje se preventivni akcijski i intervencijski plan. Hrvatska regulativa do danas nije prilagođena provođenju odredbi te Uredbe. Još gore, Hrvatska je na tom polju trenutno u pravnom vakumu jer je s danom pristupanja EU prestala važiti Uredba o sigurnosti opskrbe plinom iz 2008.! To je ona famozna uredba koja je pomogla "držati red" 2009., prema kojoj su se gasili pojedini potrošači.

Mi Hrvati nikad nismo bili precizni Nijemci, koji ništa ne prepuštaju slučaju. Ipak, izgradili smo interkonecijski plinovod, ali zato smo spremni čekati još četiri godine na izgradnju plinskog skladišta za vršnu potrošnju u Grubišnom polju, esencijalnog za krizne situacije. To skladište stavljeno je na listu prioriteta još 2009. a čini se da se nitko ne uzrujava što se godinama s Inom ne može postići dogovor po tom pitanju. Bit će zanimljivo vidjeti tko bi za eventualnu plinsku krizu mogao preuzeti odgovornost već ove zime.