Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, krovni zakon koji će donijeti tektonske promjene u cijeli elektroenergetski sektor upravo se donosi po hitnoj proceduri. Oporba ističe da je i Ustavni sud prigovarao hitnom donošenju zakona jer to guši parlamentarizam. Takvi argumenti pomalo su komični za naše političare koji, kada i imaju priliku nešto reći – a o ovom zakonu bi se zaista imalo štošta reći – neće govoriti jer uglavnom ne poznaju materiju. Premijer Milanović, primjerice, prošli je tjedan bubnuo da je novac za energetsko siromaštvo osiguran u proračunu (!) Nitko iz opozicije na to nije reagirao niti je uočio vezu između Uredbe o energetskom siromaštvu i Zakona o obnovljivcima, koja će na koncu utjecati na krajnju cijenu energije. Dakle, o zakonima vrijedi raspravljati prije i u tijeku javne rasprave, jer parlament u Hrvata ionako je teatar za narod, poligon za verbalne doskočice kojima se zabavljaju birači.

No, da se vratimo na sam Zakon o OIEVK. Za početak treba pozdraviti činjenicu da se konačno krovnim zakonom uređuje jedno tako široko područje, te da se donosi jedan propis koji će obuhvatiti stare i nove projekte, što nije lako. U zakon su, što je ključno, ugrađene EU preporuke koje bi sektor trebale dovesti bliže tržišnoj priči. U javnoj raspravi bilo je dosta korekcija a njegov pravi utjecaj na kompletan elektroenergetski sektor moći će se iščitati kada budu doneseni svi podzakonski akti i postupovnici.

Jedna od novosti Zakona koja će se ticati najšireg kruga građana je činjenica da će se početkom iduće godine smanjiti suma koju će opskrbljivači plaćati za otkup zelene energije, iz čega se dominantno puni fond HROTE-a. Kao rezultat toga može se očekivati da u fondu u određenom roku ponestane dovoljno novca jer će u sustavu poticaja biti sve više postrojenja, što znači da će biti nužno povećavati naknadu koju plaćaju građani. Dakle, električna energija će neminovno koštati više.

Nadalje, važna novost je da će proizvođači iz postrojenja do 500 kW svoje viškove energije moći ponuditi na tržištu, svojim opskrbljivačima energijom po zajamčenoj cijeni koja može biti i viša nego što Zakon određuje. Zarade na tome neće biti, već je to prije prilika za umanjivanje vlastitog računa, što može biti zanimljivo za ESCO projekte i poduzetnike koji troše veće količine energije.

Također, Zakon nastoji urediti nered oko punjenja kvote za poticaje za manja postrojenja do i uključujući 30 kW. To se prije svega odnosi na fotonapon s čijim su punjenjem kvote iz godine u godinu samo problemi. Oni koji će ubuduće ući u kvotu za poticaje (koja još nije poznata) morat će na natječaju za potpore licitirati što povoljniju otkupnu cijenu, što je poticajno. Takva odredba će poticati energetsko zadrugarstvo, koje je u Hrvatskoj tek sramežljivo krenulo iako postoji energija i ambicije. Građanima koji na taj način neće uspjeti ući u kvotu za poticaje, ugradnja fotonapona bez investicijskih potpora (kojih ima premalo za masovni razvoj solara) i dalje ostaje neisplativa, što je velika šteta. Struka se zalaže za investicijske potpore i porezna rasterećenja za ugradnju fotonapona no do sada nijedna Vlada za to nije pokazala sluha.

Proizvođači iz vjetroelektrana dobivaju obvezu uravnotežavati svoju proizvodnju, a za loše prognoziranje moći će biti penalizirani. To je nužnost i konačno će rasteretiti HOPS koji već par godina na svoj teret balansira sustav. No, investitori u tu vrstu obnovljivaca nezadovoljni su jer Zakon i dalje ostavlja HOPS-u i HEP ODS-u pravo da neke projekte koji imaju sklopljene ugovore o otkupu, odnosno o tržišnoj premiji, ne priključi na mrežu ako prosude da narušavaju pouzdanost i sigurnost elektroenergetskog sustava. S druge strane, vjetroelektranama koje će nakon 14 godina izaći iz sustava poticaja omogućeno je da uđu u premijski sustav, što znači da neće biti do kraja prepuštene tržištu, za što je postojala bojazan.

Zakon je tu, mijenjat će se kad se to pokaže opravdanim. Prema snazi novih obnovljivaca u sustavu, davanju za zelenu energiju i po cijeni struje Hrvatska se nalazi među zadnjima u Europi. Iako zrele tehnologije uskoro izlaze na tržište i premijski će sustav potpore nekako trebati financirati, a to neće biti bezbolno. Ne želim pritom reći da nam obnovljivci ne trebaju, ali bilo bi dobro kada bi se progovorilo o njihovom stvarnom sadašnjem i budućem trošku, jer za razliku od nekih zemalja koje su na račun obnovljivaca itekako povećale svoju produktivnost i izvoz, to s Hrvatskom nažalost nije bio slučaj. Tim više jasno je da bi nam trebala jasna strategija za obnovljive izvore energije.