Na području opskrbe plinom kućanstava zadnjih se tjedana i mjeseci događaju doista uzbudljive promjene, o čemu se u medijima vrlo slabo piše. Riječ je o deregulaciji cijene opskrbe prirodnim plinom kućanstava, čime nastaje uzbudljiva tržišna utakmica. Igra se za 576.000 kupaca koji troše cca. 830 mil. m3 plina, što je nešto više od trećine količina plina koje se tijekom godine potroše u državi. Pošto je cijena plina kao robe čak 60% ukupne cijene koju kupac plaća, postoji potencijal za određenu uštedu. Kolika će ona biti, bit će poznato pred kraj ožujka, kada se objave konačne cijene plina po opskrbnim područjima, jer dio usluge još je reguliran. Pripetavanje cijenama bit će moguće samo ako krajnja cijena bude stimulativna za kupce koji do sada nisu bili skloni mijenjati opskrbljivača. Dakle, bude li razlika među opskrbljivačima manja od pet posto, kupci se neće gnjaviti izborom. 

Cijena kao kriterij
 

Opskrbljivači u obvezi javne usluge odabrani su na natječaju koji je provela HERA, a glavni kriterij bila je najniža cijena. Taj natječaj doveo je do niza iznenađenja. GPZ Opskrba pokazala se kao najveći osvajač, osvojivši 13 opskrbnih područja, što je veliki skok, jer ih je do sada imala samo dva (zagrebačko i bjelovarsko). E.On, koji je proteklih godina kupio četiri distributera/opskrbljivača plinom, izgubio je javnu uslugu u svojim domicilnim distributivnim područjima i sada je stavljen u poziciju da brani svoj teritorij nudeći tržišnu uslugu. 

Princip je sljedeći: „stari“ opskrbljivač u obvezi javne usluge do početka travnja ima pravo kontaktirati svoje stare kupce plina, poslati im pismo kojim ih poziva da ostanu kod njega, ali u tržišnoj opskrbi plinom. Sve one koji u međuvremenu nisu potpisali ugovor sa „starim opskrbljivačem“ zatim kontaktira novi opskrbljivač u obvezi javne usluge, koji je ujedno cjenovni pobjednik iz HERA-inog natječaja. Dakle, njemu se otvara mogućnost da osvoji nove kupce na distributivnom području na kojem prije nije bio prisutan. Onaj tko ne potpiše za tržišnu uslugu automatski ostaje u javnoj usluzi. Dakle, bez plina ostati neće, straha nema. 

Kupci u magli

Sve bi to bilo dobro i pozitivno da je kupcima plina netko objasnio što se uopće događa na tržištu – zašto stižu prijedlozi ugovora, leci kojima se reklamira najpovoljniji plin na tržištu, tko ih to vabi i zašto, hoće li im plin biti povoljniji ili neće, moraju li ostati vezani ugovorom ili slobodni kao ptice već za koji mjesec mogu promijeniti opskrbljivača. Postotak promjene opskrbljivača plinom u EU-u se kreće od najviše 20% do 1%, pri čemu je Hrvatska, uz Poljsku i Luksemburg, bila među zadnjima u EU-u, a razloge treba tražiti u netržišnim odnosima, u kojima nije bilo stimulativno prelaziti na tržišnu uslugu. Ova godina je specifična po tome što su cijene plina zbog pandemije koronavirusa niže nego prije, a na tržištu je dosta viška plina, jer je potrošnja u industriji manja. 

Dakle, tko se želi poigrati u bitci za kupce, ima veći manevarski prostor nego što bi imao da pandemije nema. To se podjednako tiče i „osvajača“ kao i onih koji igraju „obranu“, među kojima je dosta malih opskrbljivača koji to žele i ostati. No, da se vratim na kupce plina, jer oni bi trebali biti centar interesa i glavni su razlog zbog čega se u deregulaciju opskrbe plinom i ušlo. Samo snažan i informiran kupac dat će vjetar u leđa tržištu. Pa, ako želimo tržišnu utakmicu – a za to smo se opredijelili - bilo bi dobro da osnažujemo kupce: dajmo im npr. tarifni kalkulator, ojačajmo zaštitu potrošača, ali ne samo deklarativno. Osim nesumnjive koristi za kupce, dat će to plusić i institucijama i/ili udrugama koje na tome budu radile, jer nisu one tu same radi sebe, već da budu usluga građanima koji ih plaćaju iz proračuna.