Uoči smjene predsjednika Uprave i odlaska čelne osobe zadužene za investicije HEP je potencijalnim partnerima za gradnju TE Plomin C dostavio dokumentaciju za dostavu obvezujućih ponuda u procesu izbora strateškog partnera. Odabir strateškog partnera odvija se sa zakašnjenjem od barem pola godine. Krajem srpnja 2012. objavljen je inicijalni poziv potencijalnim partnerima za iskazivanje interesa, uži izbor tvrtki bio je poznat krajem prošlog rujna, a HEP-ov zahtjev za obvezujućim ponudama trebao je biti poslan do kraja 2012. godine. Međutim, tri mjeseca nije bilo dovoljno HEP-ovcima i njihovim konzultantima da odgovore na velik broj pitanja koja su stizala od Marubenija, KOSEP-a i Edisona. Navodno, natječajna dokumentacija bila je puna nejasnoća pa su se pitanja množila kao gljive poslije kiše. I tako, sedam mjeseci nakon formiranja uže liste zainteresiranih kompanija, HEP je zatražio obvezujuće ponude za gradnju TE Plomin C.

Ključno u ovoj priči je što se HEP javnosti nije potrudio prezentirati kakav poslovni model misli primijeniti na gradnji najvažnije elektrane u povijesti države! U ovom momentu - a ta spoznaja upravo je fantastična - ne zna se odgovor na cijeli niz pitanja od ključne važnosti za gospodarstvo, budućnost HEP-a i cijene energije u Hrvatskoj. Za početak, tko će graditi novu termoelektranu? Koja je uloga HEP-a, a koja je uloga strateškog partnera? Tko će održavati novi pogon? Nadalje, tko će dobavljati ugljen za elektranu jer, riječ je o gotovo dva milijuna tona ugljena godišnje? I po kojoj cijeni? Hoće li to biti pravo strateškog partnera, kao što je to sada pravo RWE-a u TE Plomin 2 ili će za kupovinu biti osnovana zajednička tvrtka, a cijena će biti nalik burzovnoj? Ako će HEP otkupljivati 50% proizvedene električne energije iz TE Plomin C, kako će se trgovati viškovima struje i tko će od toga imati koristi? Kako je riješena kupovina emisijskih jedinica za CO2? Tko će voditi računa o tome i kako će to utjecati na cijenu energije koju će plaćati građani i gospodarstvo? Je li u tenderu navedena gradnja dalekovoda i rasklopnog postrojenja ili će to biti obveza HEP-a? I, ne manje važno, što je s troškom dekomisije TE Plomin 1 te kakav će biti status TE Plomin 2, kada prijeđe u vlasništvo HEP-a?

Je li HEP-u pri odabiru strateškog partnera ključan angažman domaće komponente, i ako jest, što je učinio da bi hrvatske tvrtke našle svoje mjesto u tom projektu? Adria-LNG konzorcij, koji je planirao gradnju LNG-terminala na Krku svojedobno je riječkim poduzetnicima detaljno obrazložio gdje mogu vidjeti svoju šansu, nukajući ih da se pripreme za posao koji bi mogao uslijediti kroz koju godinu. Bio je to prijateljski potez konzorcija velikih ulagača koji će na koncu odabrati najkonkurentnije. HEP nije taj koji treba jamčiti posao domaćima, ali jest taj koji se treba potruditi pronaći način da se preferira domaće, jer to rade sve države. Dakako, ako je cijena konkurentna, jer bi se lako moglo dogoditi da Hrvatska od gradnje elektrane vrijedne barem 800 milijuna eura, i to na domaćem tlu, ne profitira puno.

Ne, o business-modelu za gradnju TE Plomin C ni HEP ni Ministarstvo gospodarstva do sada nisu rekli ni slova, a kamoli transparentno objavili kriterije za taj "posao stoljeća". Kao da nije važno. Sve to događa se u zenitu velike gospodarske krize i oko najskupljeg elektroenergetskog projekta u povijesti. Domaća industrija se, srećom, samoorganizirala i zajedničkim nastupom pokušat će konkurirati japanskoj ili korejskoj konkurenciji, a to neće biti lako. Bez obzira na sve, javnost zaslužuje znati što HEP traži od potencijalnog strateškog partnera i koje kriterije misli primijeniti pri evaluaciji ponuda. O ulaganju koje će imati značajan utjecaj na cijene energije u Hrvatskoj ne smije se odlučivati u kuloarima, netransparentno. Tim više, što je svima poznato da HEP-ov ugovor s RWE-om, sklopljen 1996. vrlo loš za HEP, koji je struju obvezan otkupiti i to po cijeni većoj od proizvodne. Zbog toga, Državna revizija je još 2010. HEP-u preporučila da raskine takvo loše partnerstvo. Dosadašnji HEP-ov angažman oko TE Plomin C, nažalost, ne može se pohvaliti vrhunskom profesionalnošću, ni otvorenošću prema javnosti koju se dan-danas uvjerava da nije riječ o novoj elektrani, već o zamjeni za stari blok. Netransparentnost države i HEP-a oko poslovnog modela vrhunac je dosadašnje loše prakse koju eventualno može promijeniti samo nova, stručnija Uprava.